Vječita naučna svađa: Jesu li slatke pande medvjedi ili ne?

Kada medvjed nije medvjed? Možda kada je panda.

Naučnici nisu saglasni oko toga kojoj vrsti životinja pripada panda. Problem je u tome što postoje dvije veoma različite vrste ovih životinja. Crno-bijela panda, koja je svima dobro poznata, zove se džinovska panda. Džinovske pande imaju glomazna tijela teška preko 90 kilograma i izgledaju kao veoma umiljate mede.

Ali druga, manje poznata, mala panda (duga jedva šezdesetak centimetara), ima krzno boje rđe i dugačak čupavi rep. Ova životinja, koja se zove crvena panda, počevši od oblika i veličine tijela pa do repa sa svijetlim i tamnim prstenovima, više liči na rakuna nego na medvjeda.

Pošto su proučili oba ova stvorenja, naučnici su zaključili da je mala crvena životinja u bliskom srodstvu sa velikom crno-bijelom. Tijela su im slično građena, a imaju i sličan način ishrane i života. Zbog ovih sličnosti i jedna i druga životinja se zovu panda. Ali odavde se mišljenja razilaze.

Pojedini naučnici kažu da je džinovska panda svakako vrsta medveda. Neki misle da je crvena panda u stvari rakun. A ima i onih koji smatraju da obje vrste pripadaju posebnoj familiji pandi. Naučnike naročito zbunjuje džinovska panda. Umjesto da galopira kao pravi medvjed, ona kaska. Umjesto da urla, ona bleji poput ovce. Za razliku od drugih medvjeda, ne pada u zimski san i ne voli meso. Međutim, proučavajući i poredeći krvna zrnca i druge ćelije džinovskih pandi i običnih medvjeda, naučnici su zaključili da pande zaista jesu medvjedi koji su se prilagodili životu u planinama Kine, Nepala i Tibeta. Oni misle da medvjedi, rakuni i crvene pande imaju zajedničkog pretka, životinju koja je živjela prije dvadeset miliona do četrdeset miliona godina. To objašnjava njihove slične osobine. Ali rakuni i crvene pande evoluirali su u jednom pravcu, a medvjedi, uključujući i džinovsku pandu, u drugom.

Džinovske pande žive u gustim planinskim šumama, na visinima od 1500 do 3000 metara, gdje brste bambus koji raste na malim izdvojenim površinama oko drveća. One mnogo jedu – svakog dana progutaju oko 14 kilograma bambusovog lišća i peteljki i oko 40 kilograma mladih izdanaka.

I crvene pande žive u Aziji, ali ne na tako velikim visinama. One žive u podnožju Himalaja. Slično džinovskim pandama, takođe se hrane izdancima bambusa, ali jedu i voće, orahe, a ponekad i male životinje.

Džinovske pande rađaju po jedno mladunče. Poput mladunaca drugih pravih medvjeda, i pandini mladunci su veoma mali. Novorođene pande su slijepe i goluždrave, a težina im je svega oko 140 grama. Svaku od ovih sitnih pandi čeka težak zadatak – za dvije do tri godine mora da uveća svoju težinu gotovo sedamsto puta. Mladunci pande su toliko mali zato što se prije rođenja razvijaju na sasvim poseban način. Naime, oplođena jajna ćelija nekoliko mjeseci slobodno pliva u materici ženke pande umjesto da se, kao kod drugih sisara, pričvrsti za zid materice i brzo raste. Ovo se vjerovatno dešava ne bi li se obezbjedilo da broj novorođenih pandi otprilike odgovara količini raspoložive hrane. Ako ženka u trudnoći ne može da pronađe dovoljno hrane, može se desiti da se embrion nikad ne pričvrsti i ne razvije se. Ali ako je sve u redu, embrion će se pred kraj četvoromesečne (ili šestomesečne) trudnoće pande čvrsto uhvatiti za zid materice. Poslije toga neće mu ostati mnogo vremena da se razvije i dobije na težini prije nego što iskoči u svijet. Ali pošto dođe na svijet, mladunče pande raste nevjerovatnom brzinom. Kad napuni godinu dana, džinovska panda ima oko 35 kilograma.