Zanimljivosti

Zaboravljena i ne baš lijepa zanimanja: Hvatač pacova, dobavljači leševa, skupljači kostiju

Sa ubrzanim razvojem tehnologije mnoga zanimanja nestaju. Ili ljude koji su ih obavljali, zamjenjuju mašine.

U starom Rimu postojali su nomenklatori ili „pozivaoci imena“. Njihov zadatak je bio da političaru na skupu šapuću imena ljudi koji im prilaze jer je ljudi bilo mnogo i teško ih je bilo sve zapamtiti. Doduše, ovoga ima i danas.

Dok nije postojao vodovod od velike pomoći su bili ljudi koji su u kofama donosili vodu u kuću.

Poznato vam je sigurno da su nekada u bioskopima radili profesionalni pijanisti koji su bili muzička pratnja u eri nijemih filmova. Sa zvučnim filmom sve se promijenilo i muzičari više nisu bili potrebni bioskopima. I to je bilo jedno lijepo zanimanje.

Nije strašno bilo biti i alarm. U nekim krajevima Velike Britanije i Irske, do skoro sedamdesetih godina, postojali su profesionalni kucači na prozore ili ljudi-budilnici. Njihov zadatak je bio da probude ukućane kucajući im na prozor. Kucači na prozore su bili dobro plaćeni. U to vrijeme, žena-alarm je zarađivala 30 šilinga nedjeljno. Za dva mjeseca ona je mogla da zaradi koliko kućna pomoćnica za godinu dana.

Mnogo gadnije bio je posao nabavke leševa. Naime, u stara vremena engleskim medicinskim školama je često nedostajalo tijela za seciranje pa su morali da angažuju ljude koji će u gluvo doba noći iskopavati leševe za kurseve anatomije.

Vrlo brzo se to pretvorilo u pohlepnu trgovinu i nelojalnu konkurenciju. Ukoliko bi nastavnik kupio tijelo od nekoga ko nije bio njegov uobičajeni „dobavljač“, konkurencija bi ušla u prostorije i isjekla tijelo i tako ga učinila beskorisnim za učenje.

Gadno zanimanje je bilo i hvatanje pacova i to golim rukama. Posebno je bio poznat lovac Džek Blek koji je neustrašivo golim rukama hvatao pacove iz kanalizacije i domova. Jednom je ispričao da iz rupe u zidu izvukao 300 pacova.

U 19. i početkom 20. vijeka postojali su ljudi koji su kupovali stare krpe, papir, užad i kosti i prodavali ih fabrikama za recikliranje i proizvodnju papira, odjeće ili lijepka. U Parizu je 1884. godine bilo registrovano 50.000 skupljača.

Vjerovatno nikada niste čuli za frenologa, čovjeka koji je prstima šetao po nečijoj glavi, tražeći uzvišenja ili udubljenja na osnovu kojih bi mogao da dobije uvid u nečiji karakter! Prije provjere prošlosti, mnogi poslodavci bi unajmili lokalnog frenologa da uradi analizu karaktera za potencijalne zaposlene kako bi bili sigurni da su pošteni i vrijedni.

Send this to a friend