Frida je sa šest godina oboljela od dječije paralize, zbog čega joj je desna noga bila tanja od lijeve. Ovaj deformitet je kasnije prekrivala dugim i raznobojnim haljinama. Prezirala je pokazivanje bilo kakve slabosti i nikada nije plakala. Nije mogla da preskoči konopac, ali je zato učila rvanje i boks i brže je plivala od svojih vršnjakinja.
Septembra 1925. godine je doživjela saobraćajnu nesreću u sudaru autobusa i tramvaja. Niko nije vjerovao da će preživjeti, a nakon nesreće je imala 32 operacije. Bila je prinuđena da leži u krevetu četiri mjeseca. Kako bi je spasila od depresije, njena majka joj je donijela četkice i slikarsko platno, pa je tako rođena njena strast prema slikanju.
Bila je prva meksička slikarka čiji je rad izložen u muzeju Luvr u Parizu. Ni te 1939. godine, kada je otkupljena njena slika, nije vjerovala da je slavna. Naslikala je 143 slike od kojih su 55 autoportreti.
Postala je prepoznatljiva po svom stilu oblačenja, nosivši muške pantalone, kožne jakne i čizme, a onda se promijenila i počela je da se oblači kao “Seljanka iz Tehuana”. Češljala se i oblačila satima, nosila je haljine i šalove jarkih boja, a u kosu je stavljala cvijeće.
Bila je udata za slikara Dijega Riveru, a umrla je u 47. godini života. 1980. godine pojavio se pravac neomeksikanizam, koji se oslanjao na Fridinu umjetnost. O njenom životu snimljen je i film “Frida” gdje glavnu ulogu tumači glumica Salma Hajek.
