Životi, pa ekonomija

Kriza izazvana pandemijom virusa korona je specifična i nije je bilo u ljudskoj istoriji. Ova kriza pogađa najvredniji faktor proizvodnje to je čovjek, čije je zdravlje ugroženo. Ta opasnost po zdravlje uticala je na to da se proizvodnja automatski redokuje ili prekida. Međutim, nema oporavka bez ljudi. Dakle, borba protiv virusa korona je borba i za ekonomiju. Ali, prioritet je zdravlje stanovništva životi, pa ekonomija, poručuje u razgovoru za Dnevne novine prof. dr Božo Mihailović, profesor Ekonomskog fakulteta UCG i predsjednik Saveza ekonomista Crne Gore.

Kao poznavalac ekonomskih prilika, neko iza koga stoji ogromno iskustvo, kako gledate na set Vladinih mjera kojima štiti građane i privredu, i kakve efekte te mjere mogu da daju?

MIHAILOVIĆ: Vlada Crne Gore blagovremeno je reagovala i donijela realne mjere, primjerene trenutku. One su cjelovite i konzistentne, i njima se nastoji zadržati funkcionisanje našeg sistema u cjelini.

Kad to kažem imam u vidu odlaganje obaveza na tri mjeseca, što je dovoljan period da se, rekao bih, uhvati malo daha, da se privrednici, ali i svako od nas ponaosob, samoorganizuje, kako bismo, rekao bih uz Božju pomoć, što spremnije dočekali period kada opasnost koja se nadvila i nad Crnom Gorom i nad čitavim čovječanstvom bude za nama.

“Sada nam je više nego ikada potrebniji opšti pristup prema državi i društvu. Moramo da zaboravimo pojedinačne probleme ili interese. Iz ekonomskog ugla gledano, nijedna Vlada pa ni naša, nema čarobni štapić. Učinila je ono što je sada realno moguće da u datim okolnostima zaštiti i građane i ekonomiju, stavljajući građanina u centar pažnje, što je premijer više puta apostrofirao, a što Vlada pokazuje i kroz organizaciju dolaska naših ljudi koji se vraćaju u svoju državu”, ističe on.

Na šta konkretno mislite kad kažete da Vlada nema čarobni štapić?

MIHAILOVIĆ: Mislim na to da Vlada može da podijeli ono čime raspolaže. A to čime raspolaže dolazi iz izvora definisanih zakonom i koji se odnose na punjenje budžeta. Moramo svi znati da, nezavisno od toga kolika je neka gomila, kad se sa te gomile uzima ona se brzo potroši. Rekao bih to slikovito, sa stanovišta narodne izreke svaki koš hoće još. To znači da se svaki koš mora puniti.

Prema tome ovo je prvi set mjera, i to dobar set, i u tom periodu svi moramo da vodimo računa što nam valja činiti. U ovoj situaciji je izuzetno važno da svaki građanin shvati da zajednički moramo da dijelimo problem, da podjela tereta treba da doprinese da se lakše snalazimo u ovoj situaciji. Zato sam se sjetio opet one narodne mudrosti: Kad neko nekog pita kako si, imaš li problema, a on kaže imam, ali s narodom. Ovo je sad zaista sa narodom, sa regionom, Evropom, sa svijetom… Ali mi moramo da se organizujemo i samoorganizujemo koliko je god to moguće u ovoj situaciji.

Guverner CBCG saopštio je da su depoziti sigurni, da su banke visoko likvidne i da će se pomoći svim preduzećima da lakše prebrode krizu. Šta finansijske institucije mogu da urade u ovoj situaciji?

MIHAILOVIĆ: Izjava guvernera CBCG, odnosno informacije koje je saopštio, veoma su značajne u ovoj situaciji sa stanovišta stabilnosti finansijskog, a onda i cjelokupnog sistema. Finansijske institucije moraju da shvate da žive od klijenta, da su klijenti njihovo tržište i da je to tržište trenutno u problemima. Dakle, treba da se okrenu klijentu i da se, u okviru principa koji su navedeni od strane CBCG i od strane Vlade, vidi šta svaki od klijenata može. Svakome „na leđa” treba staviti onoliko koliko može da ponese.

Odlaganje obaveza prema klijentima, sa stanovišta rata, kamate…, jedini je mogući način da klijenti, ljudi u biznisu, uzmu privrednog daha da vide šta im valja činiti u ovoj vrlo složenoj situaciji. Banke sada imaju, rekao bih, dopunsku obavezu, ne samo profesionalnu, nego i moralnu. Jedino one raspolažu univerzalnom robom koja se zove novac. Podsjetiću da je odnos između inputa i outputa, odnosno kamata pasivnih i aktivnih, bio 7, 8 pa i više puta.

Zato i kažem, uz sve razumijevanje za rizike bankarskog poslovanja, da u ovom trenutku, banke imaju, ne samo profesionalnu, nego i moralnu obavezu da se posebno pokažu.

Koliko kreiranje novih linija IRF-a može da utiče na smanjenje posljedica korona virusa po crnogorsku ekonomiju?

MIHAILOVIĆ: Pozdravljam sve što radi IRF o čemu je govorio njegov direktor na konferenciji za medije. U svim ovim našim teškoćama dobro je što postoji jedna, tako važna i zdrava finansijska institucija koja će, prije svega, sada pomoći privredi. Tu postoje izvanredni uslovi dvije godine grejs perioda, kamatna stopa nešto preko jedan posto, osam godina period otplate… Dakle, sredstva IRF-a će djelovati kao jedna dobra injekcija, prije svega, sektorima koji su najviše pogođeni. To su danas proizvodnja medicinskih sredstava, turistička privreda, kao i proizvodni sektor uopšte… Ali, i IRF ima ograničena sredstva, zato je potrebno razumijevanje i osjećajnost za drugoga.

Pri tom ne smijemo nikako zaboraviti proizvodnju i velike sisteme od kojih nam mnogo zavisi. Njih treba održati, a to će u ovom periodu biti veoma teško. Ne samo zbog novca, nego zato što će biti teškoća na nabavnom tržištu, (biće teško doći do reprodukcionog materijala, rezervnih djelova), kao i na prodajnom.

Vlada je opredijelila milion eura pomoći najugroženijima. Svjedoci smo da mnogi daju doprinos da se kriza prevaziđe i pomogne zdravstvenom sistemu i zdravstvenim radnicima na koje je najveći teret…

MIHAILOVIĆ: Pomoć najugroženijim je izvanredan potez, jer prvo polazimo od ljudi sa najnižim primanjima. Njima je 50 eura značajno u ovoj situaciji. Ne kažem da su to velika sredstva, ali ljudi shvataju da država brine o najugroženijim i najosjetljivijim kategorijama stanovništva. Veoma mi je drago da su mnogi naši ugledni sportisti, privrednici, ljudi iz biznisa, i građani pojedinačno, shvatili situaciju u kojoj se nalazimo i što je istorijski poznata crnogorska solidarnost došla do izražaja. Opet se sjećam narodne izreke: „Pomozi mi kad mi je teško, mogu pjevati i sam”. I ubuduće će na taj način morati da se radi, da se stvore finansijska sredstva da bi se izdržalo vrijeme izolacije.

Jer, za sada imamo preko 5.000 ljudi koji su u raznim oblicima izolacije. Te ljude treba prehraniti, obezbijediti im sredstva za ličnu higijenu…Dakle, ovo je jedna izuzetno složena situacija, i kao građanin sam ponosan što mnogi daju svoj doprinos. To ću uraditi i ja onoliko koliko su moje mogućnosti.

U nedavnom intervjuu za portal Analitika rekli ste da su nam više nego ikada neophodni razumijevanje, zajedništvo, tolerancija…

MIHAILOVIĆ: Ponoviću to što sam rekao, da nam je zajedništvo, razumijevanje drugoga, solidarnost, potrebnije više nego ikada. Kao i podjela tog malog kolača na pravedan način, jer opet se pozivam na narodnu izreku: „Nije mi krivo na mali no na krivi dio”. Ne mislim da se nikome daje krivi dio, ali svi moramo shvatiti da nam se kolač topi, da se rezerve tope i zbog toga se moramo organizovati po principu: dva put mjeri, treći put kroj. Ovoga puta rekao bih dva put mjeri svaki euro, pa ga tek onda potroši. Jer svaki euro u sadašnjim uslovima postaje, ono što mi ekonomisti kažemo, rijetki faktor. Prema tome, taj euro ima danas višestruko veću vrijednost nego što je imao prije 15 ili prije mjesec dana. Sa tog stanovišta svako treba da vodi računa da se štedi na svakom koraku, jer su resursi danas ograničeni više nego ikada u Crnoj Gori.

Kakve su Vaše prognoze posljedica korona virusa po crnogorsku ekonomiju? Da li bi, u slučaju da pandemija prođe, recimo do početka juna, bilo ikakvih šansi da turizam “proradi”?

MIHAILOVIĆ: Sve su prognoze uticaja korona virusa na crnogorsku ekonomiju vrlo nezahvalne, ne zbog neznanja, nego zbog vremena u kojem će trajati. Jedne će posljedice biti ako kriza bude trajala kraće, što bismo svi željeli, a druge ako bude trajala duže. Sve prognoze mogu biti aproksimativne i moraju se bazirati na određenim pretpostavkama. Ja sam po prirodi optimista, ali moramo biti umjereni optimisti.

Dakle, mnogo će zavisiti od toga koliko bude trajalo i kako se budemo organizovali, koliko proizvodnju uspijemo da organizujemo…Zavisiće i od međunarodnog faktora, zatim i od tokova roba da li će robe moći da dolaze u Crnu Goru i da li će moći da odlaze iz Crne Gore. Dakle, sve ovo treba imati u vidu i ne davati olako ocjene. Ja nisam sklon tome.

Na šta mislite?

MIHAILOVIĆ: Naš BDP je 4,5 milijardi. Kad taj BDP podijelimo na 365 dana u godini dolazimo od sume od oko 12 do 12,5 miliona eura koji se dnevno stvara, puta 30 dana, to je na mjesečnom nivou 360 do 380 miliona eura. Treba da vidimo koliki su nam gubici i onda ćemo doći do mjesečnog umanjenja BDP-a u Crnoj Gori. Ovo su parametri koji su fiksni, važeći, i treba nam parametar koliko je smanjenje vrijednosti dnevno, odnosno mjesečno u struktuiri BDP. Tek onda možemo da kažemo da li će doći do recesije, kolika će biti.

Zato sam i kazao da sam umjereni optimista.

Da li bi eventualno sniženje paket aranžmana i cijena na Crnogorskom primorju imalo uticaja da se turisti odluče za Crnu Goru, naravno pod uslovom da SZO proglasi kraj pandemije prije kraja ljetnje turističke sezone?

MIHAILOVIĆ: Što se tiče turizma, ostajem pri stavu da u ovoj situaciji kakva jeste cijene ne treba dirati. Zato što teorijski možete da smanjite cijene koliko hoćete, sada niko neće doći. A vratiti cijene na staro je vrlo problematično. Moramo biti oprezni, vidjeti šta se dešava sa virusom, šta se dešava u okruženju i blagovremeno djelovati. Tek kad se budu stvorili uslovi da turisti putuju, treba razmisliti o eventualnoj korekciji cijena. Sektori koji su bili prvi na udaru, prvi će moći da krenu, jer su vrlo adaptivni. Tu spada turizam, odnosno to je sektor usluga u najširem smislu.

Opasnost od otkaza u privatnom sektoru je realna. Šta se tu može uraditi da građani ne gube posao i da se imaju gdje vratiti nakon što prođe pandemija?

MIHAILOVIĆ: Vjerujem da će svi u privatnom sektoru poštovati zakonske odredbe. Nije dobro, niti ljudski, u ovoj situaciji bilo kome dati otkaz. Razumijem poslodavce, ali umjesto toga može se ići na smanjenje zarada, a i mora se ići. Vlada je omogućila, s obzirom da se ne uplaćuju porezi i doprinosi, da se kroz smanjenje zarada i kroz odlaganje ovog dijela obaveza izađe u susret i poslodavcima i zaposlenima i da svako bude realtivno zadovoljan koliko se može biti zadovoljno u ovoj situaciji. Svaki zaposleni sa svoje strane treba da doprinose da se održe sisteme u kojima posluju, jer to ne može država. Moramo svi zajedno stvoriti uslove da preživimo. Jer, ova kriza je specifična i nije je bilo do sada u ljudskoj istoriji.

Evo na što mislim. Prvo, kriza je u najvrednijem faktoru proizvodnje to je čovjek, čije je zdravlje ugroženo. Ta opasnost po zdravlje uticala je na to da se proizvodnja automatski mora redukovati ili prekinuti. Ta se proizvodnja ne može nastaviti niti privreda oporaviti bez ljudi. Dakle, borba protiv virusa korona je borba i za ekonomiju. Ali, prioritet je zdravlje stanovništva. Dakle, životi, pa ekonomija.

Koliko dugo može izdržati država da obezbijedi redovnost isplata penzija i plata?

MIHAILOVIĆ: Izdržaće onoliko koliko bude bilo novca. Podsjetiću, svi porezi i doprinosi koji se odlažu znače manje punjenje budžeta. Dakle, osnovno je pitanje kako puniti budžet u ovoj situaciji i kako trošiti? Vj erujem da je novo zaduživanje objektivna realnost sa stanovišta funkcionisanja sistema, vjerujem takođe da će biti donacija i od Evropske unije, ali opet se treba držati one narodne: „U se i u svoje kljuse”.

A to znači?

MIHAILOVIĆ: Ono što mi moramo da uradimo jeste štednja na svim nivoima, kao i smanjenje zarada u državnoj administraciji, ko ima više, njemu više i umanjiti. Recimo, plate poslanika sa svim dodacima, kako pišu mediji, su izašle na 2.000 eura. Dakle, moraju se smanjivati zarade, i štedjeti. Vjerujem da će biti i donacija od strane EU. Govorim kao ekonomista profesionalac o principima, ne o ciframa. Ubijeđen sam da će se obećanja predsjednika Vlade ispuniti, to znači da će penzije i plate biti redovne, ali da se svi pustimo onoliko koliko imamo.

Šta poručujete građanima Crne Gore?

MIHAILOVIĆ: Slušajte institucije, pridržavajte se mjera, činite sve što je u vašoj moći da iz ovoga izađemo sa što manje posljedica. I imajte na umu jedno najvažniji su životi. Dakle, ponoviću: Životi pa ekonomija.

Nastavak radova na infrastrukturnim projektima dobra odluka

Kako će se pandemija virusa korona odraziti na završetak radova na auto-putu BarBoljare?

MIHAILOVIĆ: Veoma me hrabri izjava predsjednika Vlade da će se nastaviti rad na infrastrukturnim projektima, što je izuzetno dobro, ali to je izuzetno složeno i teško, prvo zbog broja radnika, drugo zbog obezbjeđenja finansijskih sredstava, nabavke reproduktivnih materijala. Ali, imamo jasnu državnu politiku da se radovi nastavljaju. Dakle, radimo ono što je do nas.

Svako ko ima uslova, neka nešto zasadi

Moja preporuka građanima jeste da nešto zasade ako za to imaju uslova. Sad je vrijeme sjetve, a ona stara izreka kaže kakva sjetva takva žetva. Treba koristiti sve pogodnosti koje omogućava Ministarstvo poljoprivrede. Moram da pohvalim rad tog sektora i ministra Simovića koji ga izuzetno kvalitetno vodi. Dakle, poruka građanima da koriste te pogodnosti.

Veoma sam se obradovao kad sam čuo da se u pojedinim selima, gdje niko ove zime nije dolazio, sada su ljudi došli da razoru njive, da nešto zasade. To je pametna odluka, i to je moj savjet svima koji za to imaju uslova, jer tako se ponašam i ja i moja porodica.