Efikasna vakcina neće biti dostupna još nekoliko godina

Sigurna i efikasna vakcina za virus kovid-19 neće biti dostupna bar još nekoliko godina. Čak i kada ispitivanja budu završena, potrebno je masovno povećati proizvodnju vakcine i distribuirati je. Obično ovaj proces može trajati do pet godina, tako da mislim da bi čak i polovina toga vremena u ovom slučaju bila nevjerovatno brza, kazao je u razgovoru za Pobjedu epidemiolog Stefan Baral, profesor na prestižnom “Džon Hopkins” univerzitetu, čije analize i statistike prethodnih mjeseci koriste svi od medija do nauke.

Baral ističe i da je za male zemlje kao što je Crna Gora, ključno epidemiološko anketiranje što više osoba i posebno praćenje onih ljudi koji su se vratili sa putovanja čak i ako nemaju nikakve simptome infekcije.

Posljednje informacije, koje izazivaju nova strahovanja, dolaze iz Južne Koreje, gdje se 91 osoba oporavljena od korona virusa ponovo razboljela. Sto se desilo? Zar nijesu stekli imunitet kada su preležali infekciju?

BARAL: Pitanja koja se tiču imuniteta ostaju nejasna. Korona virusi su uobičajeni uzroci „obične prehlade” i zasnivaju se na RNA kodiranju, pa su skloniji mutacijama od virusa zasnovanih na DNK, što može otežati našem imunološkom sistemu da nauči kako se boriti protiv njih. Dakle, može se dogoditi da je virus mutirao i da su bili zaraženi malo drugačijim sojem ali ne bih se iznenadio ako bismo ponovo mogli biti zaraženi virusom jer on stalno mutira.

Što su, prema Vašem mišljenju, države i zdravstveni sistemi uradili pogrešno, pa je došlo do ovakvog brzog globalnog širenja zaraze?

BARAL: U principu, teško se pripremiti za novi virus, odnosno odmah imati za njega testove, biti u mogućnosti da ih distribuirate i obezbijediti ih ljudima kojima su najpotrebniji. Vjerujem da bi ovdje pomogao intenzivniji skrining simptoma…

Iako postoje dokazi o asimptomatskom prenošenju virusa, većina ljudi je imala blage ili ozbiljnije simptome tokom prenošenja zaraze i mogli su da se izbjegavaju.

Takođe, često se kaže da virus napada svejednako i da ne diskriminiše, ali smo vidjeli veliku heterogenost ovog virusa i da predstavlja veće opterećenje i u nižim društveno-ekonomskim oblastima ili među ljudima koji žive u oblastima visoke gustine naseljenosti. Hoću da kažem: ako kažete ljudima koji su u skloništima za beskućnike, ili ustanovama za dugotrajno zbrinjavanje da se samoizoluju, to je praktično nemoguće jer ti ljudi nemaju privatne sobe. Stoga, mislim da smo imali specifičniji odgovor na virus koji pogađa one koji su najugroženiji. Vjerujem da smo se, pravovremenom reakcijom, možda mogli zaštititi od visoke stope smrtnosti koja vlada u ustanovama za dugotrajno zbrinjavanje.

Island, mala zemlja poput Crne Gore, sprovela je „random” testiranje stanovnika, koje je, prema podacima njihovih ljekara, pokazalo daje skoro 50 odsto slučajeva, pozitivnih na korona virus bilo bez simptoma infekcije. Ovo im je, kako tvrde, pomoglo da zaustave masovno širenje virusa. Mislite li da je tako nešto moguće i u Crnoj Gori, zemlji od preko 600.000 stanovnika?

BARAL: Vjerujem da je većina slučajeva asimptomatska ili sa blagim simptomima virusa. Pojedini bi se složili sa tim da bi svi ovi ljudi mogli da stvore „ imunitet krda“ u kojem virus ne bi mogao da inficira one koji su već bili nosioci virusa. Samim tim, manje bi bilo vjerovatno da bi mogli biti inficirani oni koji imaju tešku kliničku sliku.

Za manje države i okruženja, smatram da je ključno da je najbolje što se može posmatrati ljude koji su putovali; da se vrše intenzivna epidemiološka anketiranja kontakata, u smislu da se vidi da lije neki od tih kontakata bio simptomatski iako nijesu imali nikakve simptome… Takođe smatram da je intenzivnija provjera simptoma, uključujući provjeru temperature, od centralne važnosti da pomogne u ciljanom testiranju i strategijama praćenja kontakata.

Koliko je u prosjeku potrebno vremena za pronalazak vakcine za zarazne bolesti i što su Vaša očekivanjakadaje u pitanju vakcina za kovid-19?

BARAL: Iako trenutno postoje ozbiljna ulaganja u vakcinu, nijesam optimističan da ćemo imati sigurnu i efektnu vakcinu bar još nekoliko godina. Čak i kada ispitivanjabudu završena, potrebno je povećati proizvodnju vakcine i distribuirati je. Obično ovaj proces može trajati do pet godina, tako da mislim da bi polovina toga vremena u ovom slučajubila nevjerovatno brza. I ne radi se samo o tome da je potrebno biti brz u administrativnim pitanjima, već moramo biti sigurni daje ta vakcina bezbjedna i da neće imati štetne efekte ili biti problematična za one kojima je najpotrebnija.

Nedavne studije su pokazale da virus, osim što napada pluća, u jedan od tri slučaja infekcije, napada i mozak, da su zabiježeni određeni neurološki ispadi. Imate li informacije ili saznanja o tome?

BARAL: Nije neuobičajeno da virusi izazivaju encefalitis ili infekciju u mozgu. Meni je za sada nepoznato da li ovaj virus to čini snažnije nego ostali, među njima i grip. Ali da, definitivno postoje dokazi da neki ljudi imaju encephalitis kao odgovor na ovaj virus, dok drugi imaju delirijum povezan sa infekcijom u cjelini.

Način da se utvrdi razlika je da se napravi takozvani „spina tap“ ili lumbalna punkcija i tako se testira se virus. Ali, pošto u ovom trenutku nema mnogo liječenja, to možda neće mnogo značiti a i sam postupak je vrlo neugodan.

Postoje li konkretni dokazi da se neki od ljekova koji se prethodnih dana sve češće pominju, mogu koristiti za liječenje virusa?

BARAL: U toku je mnogo ispitivanja, uključujući antiretrovirusne ljekove koji se koriste za HIV, jer je to takođe RNA virus, ljekovi protiv inflamatornih i imunomodulatora za sprečavanje „citokinske oluje“ (fenomena koji podrazumijeva prejaku reakciju imunološkog sistema) ili imuni odgovor povezan sa virusnom infekcijom, kao i antibiotici za liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija koje potiču od virusne infekcije. Vjerujem da su antibakterijski ljekovi veoma važni jer ljudi mogu da dobiju upalu pluća nakon ovih infekcija, ali za ostale ljekove nema dokaza. Antiretrovirusni ljekovi izgledaju obećavajuće i vjerodostojno su objasnili zašto bi djelovali. Međutim, za druge ljekove, uključujući hlorokin, nema dokaza, pa čak i postoje rani znaci veće smrtnosti povezani sa nepravilnostima elektrokardiograma koj i mogu izazvati srčani udar.

Biografija

Stefan Baral je epidemiolog i profesor na odjeljenju za epidemiogiju na “Džon Hopkins” univerzitetu. Školovao se i usavršavao na univerzitetima “Džon Hopkins”, “Kvin”, “Mekmaster” i “Mekgil”.

Baral je uključen u HIV epidemiologiju, prevenciju i implementaciju istraživanja vezanih za epidemiologiju, ljudska prava sa posebnim fokusom na seksualne manjine u Zapadnoj, Centralnoj i Južnoj Africi i djelovima Azije.

On je predvodio i podržao implementaciju i evaluaciju niza istraživanja za prevenciju HIV-a.

Sa više od 160 naučnih publikacija Baral je dobro poznato ime u tom polju. Osvojio je i nekoliko profesorskih nagrada i nagrada za mentorstvo. https://www.jhsph.edu/ faculty/directory/profi-le/2433/stefan-baral