CdM: Ovo je novi projekat, relativno brzo urađen nakon prethodnog? Otkud tolika inspiracija?
Kosić: Sedmogodišnje, kako praktično tako i teorijsko, bavljenje scenarističkom formom, dvogodišnje eksperimentisanje sa kamerom u napuštenim filmskim studijima INEX filma, tri zbirke priča i eto čovjeka spremnog da proizvede film od dvadeset minuta ne jednom u tri mjeseca nego sedmično.
CdM: Ovo je četvrti projekat tokom ove godine?
Kosić: Dozvolite mi da ih predstavim po imenu. “Put na Titan”, petominutno ostvarenja odabrano za projekciju na internacionalnom festivalu videoarta “Videozone” u poljskom gradu Javoržno. Slijedi desetominutni “Crna ptica na bijelom zidu”, horor priča o patnjama duševnog bolesnika. “Žena ludog Jovana” dvadesetominutni film sa elementima gotike, već promovisan kroz različite medije u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, i četvrti pod nazivom “Glumčevo brdo”, koji za junaka priče ima režisera horor filmova.
CdM: Nešto više o filmu, ko je sve radio na filmu ?
Kosić: Prvo bih kazao nešto o lokaciji. Film “Glumčevo brdo” sniman je u okolini Beograda blizu mjesta koje se zove, upravo tako, Glumčevo brdo, a lokacija je odabrana dobrim dijelom i zbog tamnošnjeg, vrlo živopisnog jezera koje u svijetu ove filmske priče igra značajnu prostorno-simboličku odrednicu. Baš kao i u preostala tri ostvarena i ovaj put, ulogu junaka priče Serafima Filipovića dobio je akademski slikar Stevan Lutovac, njegove oponente glume: Ivan Di Ceglie kao lokalni inspektor, Dijana Radočaj kao lijepa ali i strašna utvara, režiserovu djevojku glumi Katarina Orlandić, profesionalna glumica i član sada već ovdje kod nas na Balkanu ali i u Evropi čuvenog neverbalnog teatra “Mimart”, Nenad Jovanović u ulozi Đavola i ja sam eto sticajem okolnosti preuzeo ulogu Serafimovog psihijatra. Moram da pomenem Tatjanu Kaćanski zaduženu za šminku i grozomorne specijalne efekte kao i akademsku vajarku Tamaru Jeremić, čijom smo vještinom dobili vjerodostojne rogove za Đavola. Na polju postprodukcije kao art dizajner zadužen je za sada Srđan Salat. I kako je ovo otvoren projekat očekujem još saradnika zainteresovanih da doprinesu što boljem finalnom proizvodu.
CdM: Dvojac Vladimir Kosic- Stevan Lutovac djeluje kao oprobana i efektna kombinacija?
Kosić: O umjetničkim dometima neka sudi publika i članovi žirija raznih festivala po svijetu gdje ćemo da šaljemo ove filmove ali želim da kažem o skrivenoj strani snimanja, a to je izbjegavanje troškova produkcije za šta je, kod ovakvih projekata, osim upornosti i pregovaračkog talenta neophodan drugarski odnos. Filmove nije lako snimati, kao uostalom što ništa na ovom svijetu nije lako, ali sigurno lakše ako ste u okruženju gdje nema sumanutog nametanja i podmetanja, krađe, ogovaranja, zavisti i ljubomore, kao i za sve i za ovo je neophodna, neuhvatljiva i neopisiva, a opet tako blagotvorno prisutna stvar zvana ljubav. Da ilustrujem, evo ovo dvoje, muž i žena, pomorac i pjevačica pop-rok muzike, Ivan Di Ceglie i Dijana Radočaj, došli su iz Herceg Novog u Beograd sa svojim djetetom samo da bi učestvovali u ovom filmu. Njihovu posvećenost svojim ulogama nemoguće je platiti parama.
CdM: Kratak sadržaj filma?
Kosić: Režiser horor filmova, Serafim Filipović bježi od psihičkih problema daleko izvan grada, u svoju vikendicu, na Glumčevom Brdu, u blizini rodnog sela Strogopova. Društvo mu pravi životna saputnica i filmska glumica, Nevena. Već početkom ove dobrovoljne samoizolacije, Serafim putem pošte dobija fotografije jezivih rana na ruci i vratu očigledno poremećene obožavateljke što u njegov život dovodi lokalnog inspektora koji ga rutinski ali sugestivno povezuje sa slučajem nestale djevojke pronađene u strogopovskom jezeru. Opsjednut slučajem ali i noćnim košmarima Nevene, pri tom, odbivši pomoć doktora Omege u vidu spasonosnog lijeka, režiser sve više pada u vrtlog strave i užasa, začaran kako snimateljskim tako i seksualnim strastima, gdje granice između stvarnosti i sna, između monstruoznog zločina i sedme umjetnosti polako nestaju, za njega, možda, zauvijek.
CdM: Kada očekujete premijeru, i šta očekujete od iste? Koliko ljudi, a koliko nadležne institucije na ovim prostorima imaju sluha za vašu umjetnost?
Kosić: Studio Simulakrum je ime svih ovih naših izleta u polje sedme umjetnosti i govoreći u to ime, osim uspjeha kod publike, očekujem što više ljudi sa svih polja umjetnosti i kulture uopšte, dovoljno zainteresovanih i dovoljno sposobnih da se, zajedno sa nama, upuste u odiseju zvanu saradnja na velikim filmskim projektima. Za sada nam osim ličnih i porodičnih prijatelja na raspolaganju stoje veze, resursi i međunarodni ugled “Pedagoškog Centra – Tivat”, entuzijazam i naklonost Vesne Anastasije Božović na čelu njemačke produkcijske kuće “Astarte Nova”, kao i mediji, među kojima i vaš portal. Što se tiče kulturnih institucija, a tu mislim na Ministarstvo nadležno za kulturu i umjetnost, umjetničke akademije pa i pozorišta, na moju, a vjerujem i na njihovu žalost, evo dosad nije došlo do plodonosne saradnje niti podsticaja, ali siguran sam da to ne mora tako da ostane u danima pred nama, tim prije što je široka lepeza usluga koje mogu da im stavim na raspologanje. U ovome sam više od dvadeset godina, a to ipak nije zanemarljivo iskustvo. Eto, da se izrazim tehnički, svima nam je potreban fokus i onda ništa nije daleko pa ni neko filmsko ostvarenje sa malo većim i umjetničkim, a time i komercijalnim dometima od ovih dosada, pri čemu, naravno, ne treba podcjenjivati ni dosadašnje napore crnogorkih filmskih stvaralaca, sve su to stepenice na putu prema većoj pažnji publike ali i prema značajnim nagradama kao vidom pohvale i potvrde od strane velikih poznavalaca sedme umjetnosti.
