Ukoliko su najave iz SDP tačne, a u to nemamo namjeru da sumnjamo, glasanje o povjerenju Vladi će dovršiti gotovo trogodišnju krizu u odnosima Đukanovića i Krivokapića.
Prepustićemo istoričarima i nezainteresovanim analitičarima da bistre i tumače što se i zašto dešavalo u vladajućoj koaliciji od, recimo, posljednjih predsjedničkih izbora do danas. Za to su potrebni distanca i objektivnost, koje sebi ovim povodom ne bi pripisivali, poručuje predsjednik Crnogorske demokratske unije Cdu Miodrag Vlahović.
Ono što je, valjda, nesporno, jeste da će se glasanjem u Skupštini stvoriti novi raspored i odnos snaga na crnogorskoj političkoj sceni. Nova politička konstelacija, dakle.
Đukanović ima većinu u parlamentu. Za njega i partije koje će ga podržati najvažnije pitanje ostaje: što sa tom većinom? Takav je upit, naravno, lako postaviti, ali su odgovori malo komplikovaniji.
Između raznih opcija i scenarija najubjedljivije izgleda mogućnost da predsjednik Vlade, sa osvježenim kabinetom, nastavi prepoznatljivim tragom, projektujući izbore za jesen. NATO agenda je njegova prednost, ali i izazov, jer ta kruška neće sama od sebe pasti s drveta.
S druge strane, u taboru koji je podijeljen između onih koji su još uvijek u parlamentu i onih kojima se tamo, bar zvanično, više ne ulazi, biće potrebno znanja i mudrosti da odluče kako dalje.
Svjesni da im, po obje potrebne stavke, teško možemo pomoći, a nešto i nijesmo previše zainteresovani, svodimo problem na niže nivoe: što i kako sa tzv. parlamentarnim pregovorima? Tu je, od početka, napravljena zbrka i pometnja, koja će, poslije predvidljivog glasanja u Skupštini, najviše odmoći onima koji su je kreirali.
Stranke i udruženja građana koje su se obrele na tim pregovorima zato što im je prišao po koji od,,prebjeglih“ poslanika ili zato što su neki,,nezavisni“ poslanici osnovali nove partije, sada će biti balast za Krivokapića. Njihove se ambicije ne završavaju na učešću na tim razgovorima sa/bez prisustva šefa Misije EU u našoj zemlji.
Krivokapić će se brzo uvjeriti da može ostati na njihovom čelu samo ako ih bude slušao.
To je osnovna kontradikcija i slabost njegove pozicije, koja će biti samo pojačana ako i kada brojne SDP sinekure, na svim nivoima, budu dovedene u pitanje poslije glasanja u parlamentu. A to miriše na sasvim realističnu mogućnost. Službeničko članstvo neće biti oduševljeno.
Druge opcije, osim ove da Krivokapić poslušno ,,vodi“ dio opozicije ne treba previše ni razmatrati, jer neće ni biti aktuelne.
Za kraj, logično, ostaje pitanje da li i kada će Đukanović procijeniti da u Skupštini valja postaviti još jedno pitanje o povjerenju.
Predsjednik parlamenta je već popustio pred predsjednikom SDP kada su odlučivali o pozivu Brajoviću na,,parlamentarne“ pregovore. Donijeli su pogrešnu odluku, kao što znamo, jer je partijski Krivokapić nadglasao parlamentarnog.
Zato je sljedeća Krivokapićeva greška manje bitna od onih koje je do sada napravio.
