Vijesti su značajan pokrovitelj nove vlasti

Piše

Miodrag Miko Živković

Od svog osnivanja do danas, medijski koncern Vijesti je nošen isključivo interesima svojih osnivača prošao nekoliko različitih faza. Osnovani su isključivo kao režimski medij i najveći medijski pokrovitelj DPS vladavine. Tada nijesu bili alergični ni na osnivačku finansijsku donaciju Mila Đukanovića, kojeg su u posljednjoj deceniji targetirali kao svog najvećeg neprijatelja. Njihovu, ničim ograničenu privrženost DPS-u i neskrivenu okrutnost prema crnogorskoj građanskoj opoziciji, dobro je osjetio na svojoj koži i autor ovih redova.

Ubrzo nakon referenduma, osnivači Vijesti su našli način za finansijsko osamostaljenje i sticanje velikog bogatstva u mešetarenju na berzi u uslovima koje im je omogućio isti taj DPS kojeg su kasnije zdušno kritikovali. Upravo plasiranjem medijskih spinova u svojim novinama, stvarali su povoljne uslove za enormne berzanske zarade svojih osnivača.

Tako su od prorežimskog medija postali antirežimski, koristeći sve blagodeti neuređenog društvenog ambijenta njihovih dojučerašnjih pokrovitelja i sponzora.

Iako su u zaglavlju svojih medijskih ogranaka imali prefiks “nezavisni”, to nikada nijesu bili. Svrstavajući se ubrzo nakon referenduma na stranu opozicije postali su udarna antirežimska pesnica, zaboravljajući sav svoj nekritički režimski angažman prije toga.

Pobjedom opozicije na posljednjim izborima Vijesti se ponovo vraćaju na svoj stari prorežimski kolosjek i stara fabrička podešavanja, postajući poslije Srpske crkve, najvažniji pokrovitelj ove nove svetosavsko-klerikalne družine.
Prosto je zaprepašćujuće koliko su njihovi lični interesi u borbi za mrvice vlasti sa te, u svemu kontaminirane svetosavske trpeze učinili da se pogaze svi principi objektivnog i nepristrasnog informisanja, kojima oni nijesu nikada robovali.

Postali su glavna veš mašina za pranje svakojakih nepočinstava i pegla za izgužvane javne nastupe novih bogougodnih glasnogovornika. Sve to rade u pokušaju umirivanja i pacifikovanja heterogenog i poprilično nezadovoljnog puka koji je zajedno sa njima i crkvom omogućio formiranje ove i ovakve vlasti.

Postali su velemajstori u relativizovanju najgorih i najopasnijih društvenih pojava koje urušavaju građanski, demokratski i sekularni koncept društva i države. Ostajući gluvi i slijepi na gotovo svakodnevne izlive klerikalizma i šovinizma svojih neobuzdanih miljenika, daju svoj veliki doprinos ukupnom urušavanju svih društvenih vrijednosti.

Preko URA-e koja je njihov politički proizvod, čine sve ne bi li opravdali svoj prljavi i podli politički angažman.
Važno je na kraju shvatiti da nikada nijesu bili “nezavisni” kako im u zaglavlju piše, nego veoma zavisni od sopstvenih interesa kojima su se uvijek rukovodili, od osnivanja, do dana današnjega.