Sa Alminom i Mirzom, kako se nešto kasnije ispostavilo, u pakao sirijskog ISIL ratišta bile su i njihove dvije kćerkice. Maloljetne djevojčice su i danas sa majkom i žive u skladu sa strogim džihadističkim pravilima.
Bez griže savjesti
U međuvremenu, Haklaj je poginuo, ali ta činjenica nije obeshrabrila njegovu suprugu, pa je prema svjedočenjima jednog od tutinskih povratnika i sama postala istaknuta ISIL ratnica. Pobjedin izvor navodi da je jedno vrijeme bila u samom komandnom vrhu odreda takozvane milicije za moral žena i bila veoma surova prema muslimankama koje bi se u bilo kom pogledu ogriješile o šerijatska pravila. U skladu sa njima vaspitava i svoje djevojčice, koje uz to prolaze i druge vrste obuke u odvojenim dječjim kampovima na teritorijama pod kontrolom ISIL formacija.
Prije nešto manje od pola godine u jednom od veoma rijetkih oglašavanja posredstvom društvenih mreža ili još rjeđih poruka posredstvom „maočkih veza“, odbila je svaku mogućnost povratka ili barem oslobađanje djevojčica. Svoj i put svoje porodice označila je Alahovim darom, a svako odstupanje kaznila bi bez griže savjesti pa makar se radilo i o sopstvenoj maloljetnoj djeci.
Vjerski fanatizam „osvojio” je još (najmanje) tri državljanke Crne Gore, potvrđeno je Pobjedi iz dva nezvanična, ali do sada više puta potvrđivana kao potpuno pouzdana, izvora. Riječ je o Kerima Emini, Almedini Reković i Adeli Redžepagić, mladim ženama koje su na ISIL ratišta stizale preko Turske, inspirisane uglavnom radikalizmom svojih muževa ili ljubavnika. Po energičnosti, surovosti i odanosti džihadističkom konceptu navodne odbrane islama i brutalnog kažnjavanja nevjernika, ne zaostaju za suprugom pokojnog Haklaja.
Zato izvori ne vjeruju u autentičnost poruka koje su posredstvom nekih kačaničkih veza stigle iz Sirije, kako bi se Kerima i Adela rado vratile sa ratišta, ali nikako u Crnu Goru, nego u Bosnu i Hercegovinu. Takve se poruke, kažu, ne šalju jer jednostavno ko je proveo makar jedan dan na teritorijama pod kontrolom ISIL formacija, mora znati da je tajni protok bilo kakvih informacija vezanih za stanje na terenu, pa i stanje duha, apsolutno nemoguć, a da ne bude odmah i brutalno kažnjen.
Muževi i žene
Pobjeda je već pisala kako je svojevremeno, zbog telefonskog razgovora sa suprugom, odsijecanjem glave likvidiran Tutinac Elvin Pramenković. On se, naime, tokom razgovora požalio da je razočaran brutalnošću pojedinih ISIL formacija, a pogotovo odnosom prema starim i nemoćnim i iživljavanjem lokalnih komandanata na maloljetnim djevojčicama. Nepun sat poslije razgovora, javno mu je odrubljena glava, a smaknuću je prisustvovalo više od 1.000 ljudi.
Zato nema ni govora o nekakvim porukama Kerime i Adele koje bi na bilo koji način dovele u pitanje svoju odanost takozvanoj Islamskoj državi. Što se još dvije državljanke Crne Gore tiče, nijedan od naših izvora nije nam mogao potvrditi da li su H. K. i I. H. ikada bile na nekom od ratišta, ali da su njihovi supružnici O. K. i S. H. bili bliski saradnici imama Nusreta Imamovića i Idriza Biljibanija, operativno zaduženog za takozvanu balkansku, odnosno sarajevsko-tutinsko-kačaničku rutu, nema nikakvih dilema.
