Deset do Osam – Cetinjski Gambit 2

Dobro jutro! Srećan vam drugi demokratski Dan zaljubljenih. SDP i DPS na Cetinju pred krahom dogovora i jedni u druge upiru prstom, DF najavljuje blokadu Crne Gore sinhronizovano sa kulminacijom krize u Ukrajini, Sekulović dao počasno državljanstvo Atanasiju.

Cetinjski gambit

Dok se Front sprema da blokira Crnu Goru, a najavljuje se i masovno prijavljivanje za prijem u crnogorsko državljanstvo, dok protesti Demokrata traju, dok saznajemo da je Sekulović dao počasno državljanstvo episkopu SPC Atanasiju, i dok se dogovori oko manjinske vlade zahuktavaju, svima je pažnju zaokupilo Cetinju.

Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi što će se dogoditi na Cetinju danas, ali sudeći po reakcijama poznatih aktivista DPS-a i SDP-a sinoć svu noć na društvenim mrežama, ovaj scenario u kome je SDP dogovorio manjinsku lokalnu vladu bez DPS-a je do sinoć bio na snazi. Ivan Vuković, koji je DPS-ov koordinator za Cetinje je svojim tvitom dao naznaku da u svemu tome ima istine.

DPS i SDP već dva puna mjeseca ne mogu da se dogovore oko vlasti u Prijestonici.  SDP insistira da DPS ne vodi opštinu, dok DPS ne želi da pristane na takvo poniženje, koristeći svojih 41% kao argument za to da oni treba da vode vlast. Ono što smo saznali od Ivana Vukovića u subotu je da su bili na tragu kompromisnog rješenja, tj da se mandat dijeli na po dvije godine. Međutim SDP je tu insistirao na partijskim kandidatima, a DPS je ponudio rotiranje nestranačkih ličnosti. Kapiram da ovdje već sve ovo izaziva vrtoglavicu onima koji se ne bave dnevno politikom. Suština je da SDP pod pritiskom nezavisnih kandidata sa liste, ali i ambicioznih lokalnih lidera ne želi DPS-u tako lako da prepušti grad, a posebno jer ih ohrabruje istorijski uspjeh partije na Cetinju.

Elem, Vukovićevo objavljivanje prijedloga bio je izgovor za Konjevića da prekine pregovore i da “prepušti odbornicima” da danas sami donesu odluku na sjednici skupštine.

Nije do kraja bilo jasno što ovo znači dok sinoć po kuloarima, tj zatvorenim viber grupama, nije počelo da se šapuće o tome da je SDP napravio dogovor sa Starom Gardom LSCG, lokalnim cetinjskim spinofom liberalnog saveza, kao i sa Urom i Demokratama. Sa svima njima SDP ima većinu za formiranje vlasti. Po tom scenariju koji se pominje, SDP je dogovorio da se danas za predsjednicu skupštine Prijestonice izabere kandidatkinja Stare garde, a da se za gradonačelnika izabere lokalni šef SDP-a Nikola Đurašković, nekadašnji funkcioner DPS-a.

Sve je ovo bio povod za, izvinite na izrazu jer boljeg nema, shitstorm prema SDP-u od strane aktivista DPS-a i razočaranih građana na društvenim mrežama. Optuženi su za izdaju, objavljivane su fotografije Draginje sa OdupriSe protesta, prisjećali su se da je SDP uradio isto u Kolašinu. Da je bio u vlasti sa njima u Herceg Novom, Kotoru, Budvi i Tivtu. Mnoštvo uvreda i optužbi prštalo je na sve strane. Danas će biti jasno da li je ova strategija kreiranja pritiska od strane DPS-a dala rezulate. Ne bi bilo prvi put da SDP krene da prestiže pa se vrati. U takvom jednom kolebanju i neprincipijelnosti sam napuštio jedinu partiju čiji sam bio član 2016. godine.

Ali da ne bude da sam pristrasan i ličan, i SDP aktivisti su imali neke logične argumente sinoć. Njihovi aktivisti su postavljali pitanje, zašto njima nije dozvoljeno da prave manjinsku vladu sa Urom, a DPS-u jeste. Pisalo se o tome kako treba sa DPS-om kao što URA to radi “zavrtati im uši da ne smiju da pisnu” jer DPS samo bliskima “zabija nož u leđa”. Takođe su pominjali da je na Cetinju riječ o lokalnoj politici, i podsjećali na neuspjehe lokalne vlasti pod rukovodstvom DPS-a.

Nakon toga se postavilo logično pitanje zašto to nisu potencirali u kampanji nego su pretenciozno na svoj reklamni materijal stavili scene sa Belvedera i pretenciozno preoteli legat otpora ustoličenju, i tako bagatelisali cijelu priču, koja sada služi prosrpskim partijama za sprdačinu. Evo dok pišem ovo jutros vidim da se na tviteru “ratovalo” do 3 ujutru na momente strastvenije nego tokom cijele prošle godine.

Uglavnom, došli smo do momenta da svako može sa svakim – sve dok je to manjinski na svim nivoima. Bravo za Crnogorce, naučili smo kako da uživamo u svim svim čarima politike, a da pritom sačuvamo političku nevinost, koju ćemo poslije skupo prodavati u izbornim kampanjama

Ne treba doživljavati sve ovo dramatično, jer se to dešavalo i ranije. Možda je ovo sve zajedno sa manjinskom vladom odličan gambit, taktički poraz koje naše kolektivno nesvjesno namjerno dopušta, da bi na kraju poentiralo velikom društvenom katarzom.

Političke partije jure svoje uske interese, mobilišu i varaju ljude u kampanjama. Makijavelizam nije ideologija, nego uvid u političku praksu od kad je svijeta i vijeka. To su neki aksiomi koji politikologiju čine naukom. Gvozdeni zakon oligarhije. Tome je lijek jedino lična odgovornost i obrazovana i principijelna, nepotkupljiva javnost. Ili bolje rečeno javnosti (množina), koje ne padaju na harizmu političkih lidera, ne prodaju se za uhljebljenja po administraciji, nego su sposobne da izvrše pritisak na donosioce odluka da rade u njihovim interesima, tj. interesima zajednice. Kada stvorimo uslove da političari poštuju i drhte pred javnošću/javnostima, tj. pred građaninom, spasili smo Crnu Goru.

Toliko za danas. Do sjutrašnjeg čitanja.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar CdM-a