Bosanskohercegovačka književnica Mediha Šehidić predstavila je svoj roman “Kapija” (izdanje sarajevskog “Buybooka”) na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, a ovom književnom ostvarenju koje je u matičnoj sredini izazvalo veliko interesovanje publike i kritike, sa autorkom je razgovarao pisac Goran Samardžić.
Roman Medihe Šehidić govori o tjeskobi žene, o odrastanju, o zarobljenosti u sopstvenom tijelu i o nametnutom patrijarhalnom vaspitanju.
“Bolest se danas tabuizira. U redu je imati povišenu masnoću u krvi , bolesnu štitnu žlijezdu ili neku drugu bolest. Ali kad se pomene rak, uvijek se u narodu traže sinonimi, te “ono najgore” ili “pomakni se s mjesta”.
Međutim, svaka osma žena, bar tako statistika kaže, oboli od raka dojke, što je poražavajući podatak. Kad sam se suočila sa svime što bolest nosi, rekla sam sebi, da neću o tome da govorim, Vrištaću o tome. A na staklenim vratima vratima onkologije, paradoksalno je pisalo:’ Dobro došli na onkologiju’”, istakla je Mediha Šehidić.
“Kapija” je tako knjiga njenih ličnih suočavanja i pripada korpusu autobiografskog žanra.
“Najveća nagrada koju sam mogla da dobijem, to je to što mi se mnogo žena javilo,doživljavajući moju autobiografsku knjigu kao podstrek, podršku i utjehu”.
Kapiju, kao naslovnu metaforu, autorka interpretira kao unutrašnji motiv,simbol svega onoga što je bolno, a navodi nas na rast.
Roman “Kapija” je zapravo suočavanje sa vlastitom smrtnošću, odnosno govori o onome ko je preživio rak i kako živi nakon te bolesti.
Goran Samardžić nadahnuto je o ovoj knjizi i autorki govorio kao o skrivenom adutu “Buybooka”, te da se ona nakon duge “fermentacije”, ovom knjigom, pojavljuje kao “gotov pisac”.
“Njena prva knjiga ‘Brodska cesta bb’, privukla je ogromna pažnju, bila je, uslovno rečeno, mali hit. Osim toga, riječ o čistoj književnosti, finom slaganju rečenica i finom književnom stilu. Kako god da okrenete, stil je veoma važan i to umnogome čini pisca”, kazao je Samardžić, navodeći da je ona kao rijetko ko umije divno da piše o banalnim svakodnevnim temama.
“ Ona čak za sebe kaže da nije pisac, nego socijalni radnik, majka, sve drugo, samo ne to”, istakao je on, ilustrujući autorkinu skromnost, kada je riječ o njenom odnosu prema sopstvenom stvaralaštvu.
