Deset do Osam – Bruka i Hapšenja

Dobro jutro! Premijer nas je juče osramotio u Srebrenici, ne možda namjerom, koliko površnošću i neosjetljivošću. Juče je takođe uhapšen i cijeli bivši UO Plantaža na čelu sa Veselinom Vukotićem.

Bruka i hapšenja

Juče je Abazović izazvao bijes javnog mnjenja u Bosni i Crnoj Gori. Rekao je nešto što se ne govori. Rekao je nešto što je zazvučalo kao najgora relativizacija genocida u Srebrenici.

Ne želim da vjerujem da mu je namjera bila to da uradi, ili, ne daj Bože, da mu je neko sugerisao da kaže to što je rekao.

Što je u stvari Abazović rekao i zašto je to toliko skandalozno?

Abazović je rekao da u Srebrenici nisu ubijani Bošnjaci nego ljudi, a da zločin nisu izvršile vojske nego zle politike. Iz neznanja i površnosti ovo prvo je moglo i da prođe i da se kaže da je Abazović moguće htio da kaže kako je to zločin protiv cijelog čovječanstva, i taj dio mu se može otpisati na nepažnju i nepripremljenost. Međutim, ovaj drugi dio oko odgovornosti za zločin je negacija i relativizacija odgovornosti. To  je ono “zločinci nemaju naciju”.

Kako reče juče Emir Suljagić, mogao je Abazović da pročita presude i da mu bude jasno ko je ubijan u Srebrenici i ko je ubijao.

Abazovića je juče skočio da brani beogradski civilni sektor i na tviteru su prednjačili Milan Antonijević i direktor IRI u Turskoj Ilija Vojinović. Njihovo navijanje za Abazovića, i nesposobnost da shvate šta je to pogrešni rekao, ogoljava do srži problem sa dobrim dijelom civilnog sektora i nekadašnje liberalne javnosti u Srbiji, koja je u svojim eho sobama izgubila mogućnost da razumije region. Heroji poput Abazovića pomažu im u njihovoj samoobmani.

Elem, što god bio razlog Abazovićevog gafa, ne postoji način da se opravda. On nije dijete, nego premijer jedne države. Njegova neozbiljnost i površnost tumače se kao neozbiljnost i površnost Crne Gore.

Dok je Abazović bio u Srebrenici, u Podgorici su juče hapšeni bivši članovi UO Plantaža. Ne postoji uspješnija i omrznutija firma u crnogorskoj javnosti od Plantaža. URA je svoju predizbornh kampanju gradila na priči o Plantažama, kada im se jedna od pokajnica i bivših članica top menadžmenta pridružila i počela da dijeli insajderske informacije o prekomjernim trošenjima i astronomskim platama koje je i sama primala.

Ipak, UO Plantaža nije uhapšen zbog toga, nego zbog jednog vansudskog poravnanja, u kom tužilaštvo cijeni da je došlo do činjenja štete na račun kompanije. Vidjećemo kako će se to odvijati dalje.

Ne mogu da ne prokomentarišem tajming ovog hapšenja, kao ni onih posljednjih velikih hapšenja, koji bacaju sumnju na to da je inspiracija da se tužilaštvo pozabavi svojim poslom bila politika.

I kad su hapšeni Medenica i Jovanić, i sada, akcije se organizuju u trenucima ozbiljne političke krize. Prva su se dešavala pred formiranje vlade u toku natezanja sa SNP-om, onda je bilo mirno par mjeseci kad su se svi uhljebljavali, da bi ovo sad bilo tempirano da odjekne kao bomba, onda kada je Dritan izgubio podršku u parlamentu. Otuda i to da se na naslovnim stranama tabloida u Srbiji ovo posljednje hapšenje potenciralo kao udarna vijest.

Tužilaštvo treba da radi svoj posao, a nakon njega i sud i da je sreće, sve bi se to dešavalo nezavisno od politike. Ovakvim tajmingom i mogućim političkim zloupotrebama baca se sijenka na rad tužilaštva i postavlja se pitanje prioriteta. Zašto sada i zašto baš ovaj predmet ima prioritet u odnosu na recimo Bata Carevića.

Ja ću sebi dozvoliti sumnju u motive ove akcije, jer je očigledno da je tempirana da pomogne Abazoviću u momentima velike krize. Da odjekne i pokaže da je motiv izazivanja krize ne pritisak SPC, nego zaštita kriminalaca.

Sve ovo bi vjerovatno imalo učinka da Abazović nije juče preoteo šou brukanjem u Srebrenici. Abazović je još jednom dokazao da je svakom svom bivšem i budućem partneru u isto vrijeme i najveći asset i najgori liability što bi rekli naši stari.

Toliko za danas. Čitamo se sjutra u isto vrijeme na istom mjestu.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar CdM-a