Prije 30 godina nasmrt je pretučen Srđan Aleksić jer je u ratnom ludilu ostao čovjek

Prije 30 godina, 27. januara 1993. godine, mladi Srđan Aleksić brutalno je pretučen na pijaci u Trebinju. Trebinje je te 1993. godine bilo prožeto velikosrpskim ludilom i mnogi su ili podržavali takvu politiku ili gledali sa strane, praveći se da ne vide ono što im se događa pred očima.

Srđan Aleksić tom se nacionalističkom ludilu odlučio suprotstaviti i to je platio životom. Baš na današnji dan, 27. januara 1993. godine, on je od batina spasio svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg su divljački napala četvorica rezervista Vojske Republike Srpske. Vojnici su umjesto Alena pretukli Srđana koji je pao u komu i nekoliko dana kasnije preminuo.

“Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost”

Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći s motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom.

Srđan je tog dana kad je nastradao takođe bio rezervist Vojske Republike Srpske. Dok su svi ostali gledali kako mladi rezervisti maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je priskočio pomoći. Četvorica vojnika zbog toga su se okomili na njega jer su ga smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije.

“Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost”, napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.

Jedan napadač poginuo u ratu, trojica osuđena

Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica bila osuđena na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora. Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, a prijatelju svakog ljeta posjeti grob.

U vrijeme kada je u toku bilo suđenje za ubistvo njegovog sina, Rade Aleksić doživljavao je i razna poniženja. Među njima je i rečenica jednog od advokata, branioca optuženih: “Tako mu i treba kada je branio muslimana.”

“A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti”, rekao je Rade Aleksić prije nekoliko godina za N1.

Simbol otpora velikosrpskom ludilu

“Nama, Trebinjcima, onoj staroj trebinjskoj raji, prezimena nisu ni značila ništa. Zvali smo se po nadimcima, prepoznavali po dobroti i u takvo Trebinje i danas vjerujem”, rekao je Rade Aleksić prije nekoliko godina za N1.

Jedan od najvećih heroja krvavih devedesetih posthumno je dobio Povelju Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH. Aleksić je svojom smrću postao simbol otpora velikosrpskom ludilu devedesetih koje je krivo za smrt desetine hiljada ljudi te patnju miliona.