Zorica Sredanović, savjetnica u Zavodu za zapošljavanje i dojučerašnja službenica Odjeljenja za odnose sa javnošću, optužila je Miloševića da zaboravlja da ga je politika dovela u Zavod kao osobu bez iskustva, čak i bez položenog stučnog ispita za rad u državnim organima.
“Milošević se uživio u ulogu direktora ( “moji zaposleni”), pa stavlja znak jednakosti: Milošević je Zavod, a Zavod je Milošević – što nije baš tako. Zaboravlja da ga je politika dovela u Zavod kao osobu bez iskustva, čak i bez položenog stučnog ispita za rad u državnim organima. Predstavlja se kao dušebrižnik u zaštiti zaposlenih od pritisaka iz vlasti, a radi suprotno. Radnici imaju pritisak upravo od njegove strane -sprovodi mobing nad njima. Došao da kontroliše korišćenje državnih resursa, a zloupotrebljava ih u političke svrhe”, tvrdi ona.
Da se zaista nalazi na čelu Zavoda bez položenog stručnog ispita potvrdio nam je i sam Milošević. Objašnjava i zašto.
“To je tačno. Lex specijalis je zato i pravljen. Zato što dozvoljava da svi budu imenovani mimo zvaničnih propisa. Zato se i tražio Lex specialis. Inače da je to bio uslov, ja ne bih ispunjavao uslove u tom pogledu, ali i mnogi ljudi, jer tamo ima ograničenje za radno iskustvo na rukovodećim pozicijama. Taj uslov ja ispunjavam. Što se tiče državnog ispita nemam položen i nije bio uslov. To nije predviđeno Lex specialisom”, kazao je CdM-u Milošević.
Iznoseći nove optužbe protiv dojučerašnje direktorice i nekadašnjeg direktora, sada poslanika Zorana Jelića, Rade Milošević je optužio i Srdanović za nesavjesno obavljanje posla.
Povod je bila, dan ranije, njegova press konferencija, na kojoj je saopštio da je podnio krivičnu prijavu protiv Jelića zbog zloupotrebe službenog položaja.
Srdanović objašnjava i kako je došlo do zaoštravanja odnosa sa novim direktorom.
“Po završetku pressa podijelila sam direktoru i novinarima reagovanje stručnih službi Zavoda, koje je potpisao pomoćnik direktora Danilo Vojinović. Očigledno, bila je to moja “ključna krivica”. Radeći posao PR- a Zavoda smatrala sam obavezom da omogućim da se čuje i druga strana. Osnovno pravilo novinarstva nije bilo po volji Miloševiću, pa me je ekspresno, istog dana, u kasnim večernjim satima, udaljio sa posla vezanog za medije. Moja “neoprostiva greška” bio je sadržaj reagovanja, koji je, faktički, donio posve drugačiju sliku o zaradama i radnim obavezama Zorana Jelića”, kazala je Srdanović.
Ona ne prihvata izrečene navode Miloševića o opstrukciji i sabotiranju rada izvedene, kako je kazala, njegovom metodom upada u njenu elektronsku poštu.
“Bez mog znanja uzeo je šifru i blokirao službenu mejl adresu, koju koristim kao i svi zaposleni u Zavodu. Preturanjem pošte nije mogao naći ništa kompromitujuće, niti nezakonito. Razmjena mejlova sa Jelić, inače, bila je uobičajena praksa u pripremama press konferencija i odnosila se na konkretne teme i moguća pitanja novinara, ne samo režimskih, kako kaže Milošević”, tvrdi Srdanović.
Medijski je, ističe ona, eksploatisao i njenu komunikaciju sa poslanikom Jelićem u kojoj mu je ostavila na uvid reagovanje Zavoda povodom krivične prijave Miloševića.
“Zloupotrijebio je i nekoliko riječi neformalnog obraćanja… I danas bih to uradila, kao ozbiljan i odgovoran čovjek, znajući da se tendeciozno manipuliše činjenicama u svrhu medijskih, partijskih i dnevnopolitičkih interesa. Sve suprotno od Miloševića! Nijesam ničiji ” igrač”, nikada nijesam prihvatala “mentore”, nemam rezervni posao, niti rezervnu državu. I te kako mi je stalo do ličnog, profesionalnog i ugleda institucije u kojoj radim. Fabrikovanje afera, od kojih su mnoge upitne i nemaju epilog, svakako urušavaju institucije, ali u krajnjem i sistem i državu. Sve ovo kazala sam Miloševiću čim je došao u Zavod. Moj posao nije da branim bivše direktore, niti da se dodvoravam novom”, jasna je Srdanović.
