„Zadruga“ na crnogorski način, epizoda „Rakčević & Čarapić“

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Šta je ovoj đeci pa misle kako se laganjem i bezobrazlukom može nadomjestiti znanje i vaspitanje? A u nekim slučajevima, čini se, i inteligencija.

Zašto oni misle da je svaki njihov nesojluk zlatan? Jesu li ih tome doma naučili?

Mladi Rakčević od URA-e bi, recimo, da uređuje CDM, za koji veli da prenosi „PES-ove bljuvotine“. CDM prenosi i ono što saopšti URA, a što ovima iz PES-a vjerovatno liči na bljuvotinu – jer baš to je posao medija. Ja sam, recimo, izvještavao ne samo o riječima, nego i o djelima URA-e, od kojih neka smatram ne bljuvotinom, nego veleizdajom.

Ali Rakčević kaže kako „bljuvotine“ prenose CDM i ostali mediji, dakle CDM imenom, a ostali kao apstrakcija, čime imaginarni moralni bijes javnosti usmjerava baš na ovu kuću. Tako je činio i njegov partijski šef. Pa je podvio rep. Kao što će ga podviti i Rakčević. Koji će strogoću, ako mu dopuste, trenirati na drugim medijima. Nad ovim sigurno neće.

A mladi Čarapić od PES-a za moj tekst objavljen na CDM-u kaže: „Autor ove kolumne je izmislio temu vojnog roka u Crnoj Gori, naveo „da se predlaže“ da se to uvede u CG ne navodeći ko iz Crne Gore to predlaže i od toga napisao tekst čiji je cilj kežual dizanje nacionalnih tenzija“. Kakav briljantan i otvoren um, koji u tekstu u kojem predlažem da mlade ljude umjesto u vojsku šalju u Rim, Pariz i London na izložbe i koncerte te se zalažem za deprovincijalizaciju kulture i prosvijećenost, prepoznaje pokušaj dizanja etničkih tenzija…

Onda mladi Čarapić dodaje: „Preočigledna simbioza opskurnih analitičara iz Srbije i kvazipatriota iz Crne Gore“. Pa veli nešto o simbiozi i biologiji. To je, pretpostavljam, trebalo biti duhovito, ali meni, eto, nije. Jer se, nažalost, solidno snalazim sa rableovskim humorom i britanskim sarkazmom. Što me je, priznajem, trajno onemogućilo da razumijem šale ljudi koji su nepismeni, koji bi u svakoj boljoj školi zbog formulacije „od toga napisao tekst“ bili poslati na popravni ispit, sintaksa im je tragično abortirana, ne znaju da ne postoji riječ „preočigledno“, a to da su cool dokazuju  „prelucidnom“ crnogorizacijom engleskih riječi („kežual“).

Čarapić razdragano sije nesitine iako ga jedan klik odvaja od toga da bude raskrinkan kao lažov. To čini zato što se obraća ljudima koje ne zanima što i kako jeste, ali će rado vrijeđati onoga koga zajednički mrze. A mrze ga zato što im govori baš kako jeste.

Stvari, međutim, stoje ovako. Temom za koju Čarapić kaže da sam je izmislio, pa još veli: da bih digao etničke tenzije, prije mene se, osim vojnog analitičara Radića, na čije riječi vodi link u mome tekstu, baš zato da bi bilo očito da reagujem, a ne izmišljam, bavio još neko.

A znate li ko?

Čarapićev ministar vojni, Krapović. I znate šta je on rekao? Evo ovo: “Cijenim da je u pitanju dobra ideja i da bi bilo dobro kada bi se mogao vratiti obavezni vojni rok “. A đe je to rekao? Evo: https://rtcg.me/cir/vijesti/drustvo/602255/vracanje-vojnog-roka-zahtijevalo-bi-mnogo-vremena-i-novca.html

Dakle: temu obaveznog roka u Crnoj Gori nisam “izmislio” ja, no ministar vojske. Ali se Čarapiću hebe za to. Jer on kao da očekuje da će, kada slaže, dobiti milovanje po glavi i kikiriki. Što bi se reklo: cilj opravdava sredstvo.

Temom se, dakle, prije mene bavio RTCG. Ali njih Čarapić ne optužuje za dizanje etničkih tenzija. Zašto Čarapić kolegama oduzima autorstvo i poklanja ga meni, ne znam. Ali moje je da vratim što moje nije.

Polako, momci. Svega će biti: i funkcija i para i one rabote – svega. “Samo opušteno”.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)