“Zaboravu uprkos”, naziv je nove poetske zbirke književnika Todora Živaljevića Veličkog koja je nedavno ugledala svjetlost dana u izdanju Udruženja književnika Crne Gore.
Živaljević je “zaboravu uprkos prizvao zauvijek izgubljeni svijet djetinjstva riječi, kada je Prvi čovjek, iz dubine vremena, zamucao u strahu od Nepoznate sile, koja mu se objavila grmljavinom, pod svodovima začuđenog neba”.
“Ovo djelo je toliko veliko i sveobuhvatno u kome će svako naći sebe, nekome će i suze poteći ako se zaustavi na neke pjesnikove zavijutke. Siguran sam da niko ne može ostati ravnodušan, sem onih koje je civilizacijska prašina zapunula, do neviđelice i tame u Osjećanjima bez kojih se ništa ne može stvoriti! Pjesnik insistira na Lirizmu, ali čini mi se da i tu ulogu ima Epski duh. Pobrkao je taj ekstremizam u tom pravcu Miodrag Bulatović Bule! Ne bez razloga!”, zapisao je u recenziji Živaljevićeve knjige Jovan N. Striković.
Recenzent Vidak M. Maslovarić u tekstu “Svijet slutnji i nemira Todora Živaljevića”, bilježi da autor molitvom za vrijeme koje to više nije “otvara prvu stranicu pjesničke zbirke “Zaboravu uprkos” kojom rami jednom davno usudno zasjenčen svijet, zatumaran kojekuda, svijet kojeg više nije, već svijet nemira, slutnji, nepojava, godova složenih u poredak, koje svebuduće vrijeme, neće uspjeti do kraja da dešifruje”.
Maslovarić navodi da su Živaljevićevi stihovi nalik svilenom šumu, za nauk onima koji će tek doći.
“Živaljevićevo traganje za mirom i spokojstvom poslije svih progona koji kapaju iz njegove duše i njegovog pera, čitaoci će, uvjeren sam, doživjeti kao potpunu spoznaju da se njegov pjesnički zlatovez nikako ne može raznizati, naročito ne u životnoj dobi u kojoj korača putem prema sebi, bez obzira na činjenicu što ljudskom stvoru, dakle ni njemu, nije dato da odredi dužinu koračaja i učini moguće vidljivim ono što ga na tom putu čeka. Dolasci i odlasci iz Peći draga su stranica njegovog trajanja, koju samotan i tužan nebrojeno puta prelistava, udvojen, kako kaže, između gora i voda, jasno vidljivih po licu i naličju Prokletija, pod čijim skutima tek tinjaju velička ognjišta, gdje se zanjihala kolijevka njegovog prapostanja – mrv života koju u ovoj pjesničkoj zlatoveznici pominje”, bilježi Maslovarić.
On zaključuje da je svijet ovovremja, u koji je Živaljević zagledan, odavno potrošen, lišen najdragocjenijeg – snova i emocija.
“Uvjeren sam da će Živaljevićev “Zaboravu uprkos” snažno uvući čitaoca u nespornu lapidarnost njegovih lirskih opservacija i izazvati radoznalost prema onome što je u ovoj knjizi prećutao, a što se tek naslućuje kao rijeka kojoj su i izvorište i ulište velika tajna, a ona neprekidno i moćno udara u bregove”, zaključio je Maslovarić.
