Piše: Petar Špadijer, profesor biologije
Zemlja smo “doktora opšte prakse” u kojima svi znaju sve o svačemu, sem o svom poslu. E, kad treba raditi svoj posao, onda nastaju “muke pa fiskovi”, onda se to izbjegava sa entuzijazmom i prilježnošću epsikh razmjera.
Kada bi samo 10 odsto te energije upotrijebljene za izbjegavanje bilo preusmjereno na zadati posao mi bismo procvjetali. I ona vječita “ne mogu me malo platit’ koliko mogu malo radit'” vremenom se ispaśačila, pa sad to izgleda ovako – „mogu da ne radim dibidus ništa na radnom mjestu, ali ako mi takneš u zaradu, oči ću ti iskopati“.
Danima svjedočim kako ljudi koji me okružuju (sve budale kao i ja) provode desetine minuta na telefonu da bi kolegama objasnili elementarne korake u poslovima za koje su svi podjednako obučeni i svi podjednako plaćeni. Bude mene sramota da slušam “onda desnim klikom klikneš na polje…” I tako, bez kraja i konca. I obraza. Zašto bih se, kog đavola, unosio u svoj posao kad uvijek mogu izmaltretirati „bližnjeg svog“ da mi ga odradi.
U međuvremenu, opskurni likovi sa javno-političke scene valjaju gluposti, guše šupljom pričom iz svih raspoloživih medijskih oružja i oruđa. Čak su i sebi formirali kanal čija je, iskreno, jedina svrha, „da budu lijepi na televizor“. Nezreli, nedorasli i pretežno nesposobni, ali sve to za solidne nadoknade iz budžeta.
Država funkcioniše kroz izborne cikluse. Pred izbore obećavaju se brda i doline. Pobjednici bjesomučno zapošljavaju gomile parazita na lijepo plaćena mjesta, a ti paraziti, kasnije, svoju zahvalnost plaćaju glasovima na izborima. Ta čarobna formula funkcioniše decenijama. Nekad se i promijeni forma (odnosno pobjednik na izborima) ali nikad suština. Posljedice toga vidimo na svakom koraku – termiti izjedaju državu i pretvaraju je u prah.
Ukoliko ima ikog da mi ne vjeruje, samo pogledajte stanje na terenu – jedni su ga jako dobro pripremili, drugi su dokrajčili i ono malo privida uređene države što nam je ostalo. Da li trebamo da je razorimo do pepela, bukvalno i figurativno? Da li će poslije biti ikoga da je podigne, kao Feniksa?
Ljudi, možemo bolje od ovoga!
