Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a
“Najveća ironija leži u činjenici da su svi susjedi odavno riješili pitanje Srbije. Bosna i Hercegovina zna gdje je Srbija. Hrvatska zna gdje je Srbija. Crna Gora zna gdje je Srbija. Sjeverna Makedonija zna gdje je Srbija. Kosovo zna gdje je Srbija. Samo Srbija još vodi beskrajnu raspravu sama sa sobom i ne zna gdje su joj granice i kuda ide. A država koja ne može da proslavi vlastiti rođendan šalje poruku da još nije prihvatila samu sebe. I zato Srbija, da prostite, ni dvadeset godina nakon sticanja pune samostalnosti još nije spremna za Srbiju.“
Petog juna navršiće se dvadeset godina od nastanka današnje Republike Srbije. Te 2006. Podsjetiću vas u Narodnoj skupštini Srbije donesena odluka o državnoj nezavisnosti Republike Srbije.
Neće biti velikih parada, masovnih proslava ni posebnog uzbuđenja u javnosti. Malo ko u Srbiji uopšte zna šta se dogodilo tog dana 2006. godine, kada je nakon odlaska Crne Gore nastala suverena država Srbija u granicama koje i danas poznajemo. A upravo u toj činjenici krije se odgovor na pitanje iz naslova.
Dan nezavisnosti i suverenosti slave države koje su se pomirile sa sobom. Srbija taj proces NIKADA nije završila.
5. jun, dan neprebola u Srbiji
Petog juna 2006. Srbija je dobila ono za čim su njeni nacionalisti navodno čeznuli cijeli vijek. Dobila je vlastitu državu, međunarodno priznate granice i priliku da se konačno posveti sebi, svojim građanima, ekonomiji, privredi, školama, bolnicama i institucijama.
Umjesto toga nastavila je da sanja tuđe teritorije, neke izmađijane granice i zemlju, obavezno bez ljudi, koja joj ne pripada.
Kao čovjek koji je konačno dobio vlastitu kuću, pa svakog jutra preskače vlastiti prag kako bi zavirivao kroz prozore komšijama.
Jer kako slaviti nezavisnost države čije granice dobar dio političke, akademske i medijske elite nikada nije prihvatio? Kako obilježavati vlastitu državnost i državotvornost dok se uporno mašta o tuđim teritorijama, tuđim istorijama i tuđim državama?
Srbija je, valjda, jedina država na svijetu gdje bi ljudi koji slave dan svoje državnosti, nezavisnosti i suverenosti bili proglašeni izdajnicima. To, sasvim sam siguran, nema nigdje na planeti!
Otuda paradoks koji traje već više od tri decenije.
Istorija kao srpski nesporazum
Pogledajte političke govore, naslovnice tabloida, televizijske debate, školske udžbenike ili beskrajne rasprave na društvenim mrežama. Tamo Srbija rijetko završava na svojim međunarodno priznatim granicama. Tamo je Srbija i Crna Gora. Tamo je Srbija i Republika Srpska. Tamo su Srbija i dijelovi Hrvatske. Tamo je Srbija i scijelo Kosovo. Tamo su Srbija i dijelovi Sjeverne Makedonije. Tamo je gotovo svaki susjed prikazan kao privremeni nesporazum istorije i teritorije, a svaka granica kao nepravda koju tek treba ispraviti.
Velikosrpski projekat nikada nije bio samo teritorijalni plan. Radilo se o psihološkom stanju nacije, o nemogućnosti prihvatanja stvarnosti i odbijanju da se razumije jednostavna činjenica da susjed/komšija nije privremena greška istorije nego trajna kategorija.
Upravo zato se Srbija ni nakon raspada obje Jugoslavije i zajednice sa Crnom Gorom nije vratila sebi.
Prva Jugoslavija bila je okvir nacionalnog okupljanja pod beogradskim krovom. Druga je nudila sofisticiraniji model te iste ambicije. Kada su obje nestale, ostala je praznina koju nacionalizam nije znao popuniti. Ostala je država, ali nije ostalo zadovoljstvo državom. Ostale su granice, ali nije ostalo pomirenje s granicama. Ostala je Srbija, ali nije ostala spremnost da se Srbija u realnosti in vivo prihvati onakva kakva jeste.
Zato se i danas pišu kosovski memorandumi. Zato Kosovo ostaje centralna politička opsesija. Zato se genocid u Srebrenici poriče kao dio državne strategije. Zato se četništvo pere, romantizuje i pretvara u navodni patriotizam. Zato se crnogorska državnost osporava dvadeset godina nakon referenduma. Zato se Bosna i Hercegovina uporno tretira kao privremena konstrukcija koja samo što nije nestala i većinski se utopila u Srbiju, naravno.
Prihvatiti granice značilo bi prihvatiti poraz jedne ideologije.
A upravo je to najveći tabu savremene Srbije.
Mala im je ova Srbija?!
Zbog toga je fascinantno posmatrati kako vlast i opozicija, ćaciji i đaci, režimski tabloidi i dobar dio nacionalne inteligencije vrlo često završe na istom mjestu kada se otvore pitanja Kosova, entiteta Republika Srpska ili Crne Gore. Razlike tada postaju manje važne, a retorika gotovo identična. Kao da se cijela politička scena slaže samo oko jedne stvari – Srbija je uvijek (trenutno) manja nego što bi trebalo da bude.
Tu počinje tragedija.
Normalne države uređuju ono što imaju. Grade puteve, škole, bolnice, univerzitete i institucije. Brinu o građanima i pokušavaju podići životni standard. Srbija već tri decenije ogroman dio političke energije troši na rasprave o teritorijama koje nisu Srbija, o narodima koji nisu njeni građani i o granicama koje nisu njene granice.
Vrijeme prolazi. Ljudi odlaze. Gradovi se prazne. Korupcija raste. Autoritarizam jača.
Istovremeno se crtaju mape nekakvih srpskih sv(j)etova.
Najveća ironija cijele priče leži u činjenici da su svi susjedi odavno riješili pitanje Srbije. Bosna i Hercegovina zna gdje je Srbija. Hrvatska zna gdje je Srbija. Crna Gora zna gdje je Srbija. Sjeverna Makedonija zna gdje je Srbija. Kosovo zna gdje je Srbija.
Samo Srbija još vodi beskrajnu raspravu sama sa sobom i ne zna je li pošla ili došla, gdje su joj granice i kuda ide.
Otuda i odgovor na pitanje iz naslova.
Na pola puta između geografije i mitologije
Dan nezavisnosti traži političku zrelost, samopouzdanje i jasnu predstavu o tome ko ste i gdje ste. A Srbija već tri decenije luta između geografije i mitologije, između stvarne države i zamišljenog carstva, između granica nacrtanih na karti i granica nacrtanih u glavi.
Sve dok se ta razlika ne razriješi, peti juni ostaće običan datum u kalendaru.
Jer država koja ne može da proslavi vlastiti rođendan šalje poruku da još nije prihvatila samu sebe.
I zato Srbija, da prostite, ni dvadeset godina nakon sticanja pune samostalnosti još nije spremna za Srbiju.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
srbija napreduje krupnim koracima naprijed zahvaljujući kineskom njemaćkom i ruskom kapitalu dok ostatak gleda u nebo i doziva dodole da nebude ljetos kiše da im nepropadne sezona i da liferanti ne uvuku zemlje eu u rat sa rusijom ko što su ameriku sa iranom,,,,ti neprezaju ni od čega,,njihov cilj je melearda sedmično ne pitaju šta košta
Upravo tako. Dok je uvozna ekonomija crne gore 90% zavisna od srbije. Dotle ovdje nepismeni bravi crnogorce
Srbija se prva odvojila 91 kad su prije proglašenja Hrvatske i BiH srbijanske paravojne jedinice rovarile po tim državama. Priča kako Srbijanci zale za Jugom je dimna podvala zale jer im plan ludi SANU i Spc nije prošao pa sad kao e zeznuli smo daj vrati sve na staro
Žale samo za velikom Srbijom koja je njihov mokri san… Ni Kosovo nakon 20 godina ne prihvataju kao realnost
Moj deda je ganjao Austrougare i Nemce po Solunskom frontu pa je od Austrijanaca osvojio i crnogorsko primorje. A šta je za to vreme radio tvoj?
Zna se Dan drzavnosti Srbije, Sretenje, 15. februar
Moj odgovor na pitanje u naslovu : Srbija ne slavi dan nezavisnosti t.j dan kada smo ih ostavili jer za njih je bolan raskid i jos ga nisu preboljeli. Za njih je to dan zalosti kada su konacno shvatili da su ostavljeni i da niko vise nece s njima. Ponasaju se i dan danas kao ostavljeni supruznik.
Vratit ce se Osmanlije za teritoriju koja joj je pripadala vjekovima, a to je teritorija današnje Srbije. Bolje i Osmanlije nego nacisti 1941 kad je ta teritorija trebala da se zove Eugenija da su četnici pobijedili zajedno sa nacistima.
Četnicima je komanda bila u Londonu…
Osmanlije su posle iz CG mnogo poslje serbije. Dok ste vi junaci po planinama se sakrivali Turci su uveliko šećali po Cetinju. Da si procita sta znao bi to.
jedino srbija nije na lancu——pa se ne odaziva na kako gazda kaže
Srbija je jedina drzava na Planeti, koja je stekla nezavisnost, tako sto su sve ostale republike pobjegle od nje.
Djordje Balasevic
slaviće se dan kada padne ovaj režim u Srbiji, kad se narod osobodi mraka devedesetih i velikosrpsko-četničke nasilne politike.
Nije u pitanju samo režim – več i ideologija i crkva koje su zaludile skoro cijeli srpski narod?. Doduše, kakvim ih “istorijskim bljuvotinjama” hrane, ne treba se čuditi njihovijem bolesnim opsesijama I vjerovanjima. Njima zasita može samo Bog pomoći (ali ne “srpski”, naravno)?
Konstantno su u mraku i tako ce biti, jer im je svijest u nesvijest.
Bravo Bursać,
Dan državnost za svaku državu je najglavniji datum, samo za Srbiju taj datum ne postoji.
Vjerovatno čeka da se vrati na beogradski pašaluk, pa onda da slavi?
teško mi da rečem ali slažem se sa napisanim, i ovaj napisa nešto pošteno
Ima Srbija dovoljno, i previse bitnih datuma u svojoj istoriji da obiljezava. Ne vidim razlog sto bi slavila ista vezano za Crnu Goru, Makedoniju, Hrvatsku ili tako neku slicnu novonastalu drzavu.
Hahahaha, jos jedan neuspjeli veljesrbin. Bolje zivi zivot. Pusti lazi i obmane na koje funkcioneri pljackaju drzavu i njene gradjane.
Pionire, mogli bi da Podgorici vratite ime Titograd.
Ti bi slobodno mogao odmah poći k njima i da slaviš te vaše bitne datume i da si da svojima pa mi novonastali da počinemo od “zla domaćeg” 🙂
@Nezavisna Boka
Jesul te učili u školu kolko je bitan dan državnosti?
CG je da si pismena nezavisna od 1918 te. Ovo je bila zajednica tako da ne lupetaj
Po Boku ce se vratiti Austrougari, a po Srbiju Osmanlije. Crnogorci ce odbraniti Boku, ali ce ovog puta pomoci Osmanlijama da vrate svoju teritoriju i svoju pastvu.
Crnogorci ka ti po planine pobjegli. Junaci velji
Srbija se ponaša kao dijete koje je raslo u disfunkcionalnoj porodici,a to doba od 18 g uporedimo sa 500 g robovanja.
Svi oni narativi koji su bili ” normalni” za srednji vijek,Srbija je po inerciji nastavila.I koliko se” zalećela još nikako da se zaustavi,i pored velike štete po nju.Kočite više pobogu???!!!
To pitajte Srbiju.Zasto tu temu potencirate kod nas u CG.Mi smo suverena država i ako bog da buduća članica EU.Imamo mi dovoljno svojih problema,svako neka pazi svoje dvorište.
velikosrpska politika je sve u regionu krvavo zavila u crno, a svoj narod drži u bijedi, i moralnoj tami devedesetih. Treba da se izdignu od toga, za sve bi bilo bolje…
To je zato sto Srbija nema istoriju. Do 1920 nije imala crkvu. Nema svoj DNK kao ostali narodi. Kroz cijeli srednji vijek pa sve do skoro dvadesetog se nidje ne pominje. Ne postoji istoriski dokument koji pominje Srbiju.Nijesu imali ni jezik no su ga ukrali. Namaju niti jednog naucnika, sportistu, knjjizevnika. Da nijesu cinili sve one genocie ne bi bilo… Više »
Jovo, knjigu u šake i manje mržnje. Viđećeš koliko je lakše kroz život
Nije mržnja. Činjenice. A one bole…
Koje činjenice kralju, obrazuj se. Grčki filozof Porfirogenit u knjizi Upravljanje Carstvom pominje Srbe i Hrvate kao jedina plemena na ovom prostoru još od 7-8 vijeka, da ne pričam ostalo. Problem je ovdje što ljudi narodost koja nam je svima srpska positovecuju sa državljanstvom a to je Srbijanska, Crnogorska, Bosanska itd tako da ne prdi
Pominje Porfieogenit još ponešto u 35.poglavlju. Nego nijesi još stigla sa čitanjem do tog dijela….
Crnogorac sam, ali ovako pisati o naciji koja je dala jednog Teslu, Pupina, Milutina Milankovića (sve sam kren svjetski priznatih naučnika) je maliciozno. O sportistima koje su dali je tek izlišno pričati. Prvi put se pominje u VII vijeku. Istina je da je Srbija najviše unela u Jugoslaviju i njenim raspadom najviše izgubila. Što bismo mi Crnogorci pričali da je… Više »
ja imam bliže a to nisu Srbi. btw, kakve veze ima Tesla sa Srbijom? Srbija ga nije dala nego Austro-Ugarska (banovina Hrvatska) a svoj puni potencijal ostvario u Americi. Srbija tu nije “školovala” ni trunke.
Tako je, kao sto ni Marko Miljanov nije iz CG nego iz Turske…
E ljudi moji, vi mislite da nekoga u Srbiji interesuje CG itd oni samo da se otarase Vučića. Ali da ne brkamo, kralj Nikola je sam rekao narodnost mi srpska a državljanstvo crnogorsko. Svi pripadamo jednom porijeklu a mozemo pričati što godj, e sad sto je došlo vrijeme ka u svaku porodicu da svaki brat oce svoju kuću i da… Više »
Druže, u Boku su Crnogorci prvi put zanoćili 1918te…
Bravo brate moj. Ljudi crna gora je nezavisna 20 godina, tj ona je bila u zajednici a nije se borila za tu nezavisnost tako da je prava rijec samostalna, al smo je zaboravili, sto ocu reći, i poslije 20 godina vi o tome pričate ali ne parlamentarno nego samo sirite mržnju prema jedinom nam bliskom narodu, i svi vi isti… Više »
Sjedi 1 iz istorije, a ni biologija ti ne ide najbolje.
Makar koristiš velika slova pa prelazna iz maternjeg.