Arhitektica Ivana Babić autorka je izložbe slika „Obrisi“ koja je preksinoć otvorena u Galeriji solidarnosti u Starom gradu u Kotoru.
– Slikarstvo nudi neograničenu slobodu izraza i zato je izazov mnogim stvaraocima koji se profesionalno bave arhitekturom, a to večeras potvrđuje opus od dvadeset sedam slika Ivane Babić, rođene Sarajke koja je odrastala i školovala se u Budvi, kazala je kustosica Galerije solidarnosti mr Marija Mihaliček.
Dobar spoj
Ona je podsjetila da je, od perioda renesanse, kada je poziv umjetnika uključivao svestranost bavljenja i umijeće izražavanja u svim likovnim umjetnostima, svaka epoha istorije umjetnosti imala dobre primjere u kojima su upravo arhitekte bile i vrsni slikari.
– To nije slučajno jer se i arhitektura i druge likovne umjetnosti uvijek temelje na smislu za onim što je lijepo. Odnjegovani estetski postulati, talenat i tehnička edukacija preduslov su osmišljavanju dobre arhitekture, a ostavlja se uvijek prostora odabranima za bavljenjem drugom vrstom umjetnosti i potrebom za iskazivanjem drugačije nesputane i lične kreativnosti. Zato se nerijetko iz branše arhitekata regrutuju stvaraoci koji imaju potrebu da se iskažu kao slikari, kazala je Mihaliček.
Istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurašković je istakla da, pripadajući krugu umjetnika koje je odnjegovala arhitektura, Ivana Babić preko svog nesumnjivog talenta, potpuno kreativno ostvarenje pronalazi u svijetu slikarstva.
– Bilo da je to motiv sa obrisom prepoznatljivog urbanog jezgra, mora, šume ili jezera ili pak nekog mističnog predjela iz snoviđenja, Ivana koristi isključivo boju, kao davno utemeljen princip, kojom formira i plohu i oblik i obris, gradeći sopstvenu likovnu poetiku, lirski oplemenjenu pretapanjem suptilnih gradacijskih tonova, kazala je Đurašković.
Odmjeren gest
Ona je naglasila da je u središtu istraživanja umjetnice boja, svjetlost i materija, te njihov odraz kroz energetsku relaciju umjetnik-slika-posmatrač.
– Odmjerenog gesta, vibrirajući čas nemir, čas spokoj i mir, umjetnica kroz ovakvo stilsko opredjeljenje i čas raskošnu zvučnu, čas posno monohromnu paletu nenametljivo, a ipak uvjerljivo, progovara kroz likovni jezik u kojem su dubinski prožeti: duh sa prirodom, materija sa nematerijom, sloboda uzleta sa ograničenjima straha od pada, te samoća i drama savremenog umjetnika ophrvanog težinom vremena izgubljenih iluzija, kazala je Đurašković.
