Šta će ljudi da rade ako im roboti u budućnosti “preotmu” poslove?

Elon Musk i Stephen Hawking upozoravaju da bi vještačka inteligencija mogla postati prijetnja cijelom čovječanstvu, dok Bill Gates upozorava na jednu drugu opasnost – roboti će postati jeftina radna snaga i ljudima preuzeti poslove.

Šef Googlea Larry Page vjeruje kako je to dobra stvar jer će ljudi imati više slobodnog vremena te vrijeme neće trošiti na dosadne stvari koje ih ne zanimaju već će se posvetiti obrazovanju i slično. Ali, mnogi naučnici postavljaju pitanje šta će biti s ljudima kojima roboti preuzmu poslove – čime će se oni u životu baviti i, što je puno važnije pitanje, od čega će zarađivati i živjeti. Jedan od problema današnjice jeste što ekonomski razvoj i rast više ne prati otvaranje velikog broja novih radnih mjesta kao i u prošlosti.

“Udio rada u ekonomiji sve je manji, a takav trend nastaviće se i u budućnosti”, komentarisao je za NY Times Nourilel Roubini, profesor ekonomije u poslovnoj školi Stern na NY univerzitetu.

Već smo ušli u ‘razdoblje mašina’ u kojem se procesorska snaga računara svakih godinu i po udvostručuje i mašine postaju sve pametnije i poslodavcima puno isplativije u odnosu na ljude. Roboti su već zamijenili ljude u brojnim fabrikama, a tokom sljedećih godina oni će djelomično zamijeniti konobare (nedavno su predstavljene bespilotne letjelice koje uslužuju goste u restoranima), vozače (Google i brojne automobilske kompanije razvijaju automobile kojima će upravljati računari) pa čak i novinare (roboti pišu neke vijesti za AP).

Posebno su šokantni podaci nedavnog istraživanja sprovedenog na Oxfordu prema kojem će skoro polovinu (tačnije 47 posto) današnjih poslova u SAD-u moći obavljati roboti. S obzirom da su u velikom broju slučajeva roboti isplativiji (mogu raditi 3 smjene, ne primaju platu, za njih nije potrebno plaćati doprinose državi, ne bune se na radne uslove i slično) sigurno je da će veliki broj poslodavaca odlučiti na kupovinu robota, umjesto na zapošljavanje ljudi.

Naučnik s Oxforda Ngaire Woods vjeruje da rješenje postoji u tzv. ‘osnovnom prihodu’, odnosno određenoj svoti (državnog) novca s kojim bi se potpomagale osobe koje se u budućnosti neće moći zaposliti jer jednostavno više neće biti toliko poslova za ljude. Osobe koje bi primale taj novac ne bi ljenčarile kući, već bi mogle volontirati po bolnicama, brinuti se za okolinu, njegovati starije osobe i slično. Pitanje je koliko takvo razmišljanje ima smisla jer se čini jednostavnijim da za takve poslove primaju platu, umjesto da ‘volontiraju za novac’.

Promjene koje nas čekaju jako su velike i dolaziće postupno, a dalji napredak digitalnog doba otvaratće nova radna mjesta na nekim novim poslovima (npr. danas je jedno od deset najbrže rastućih poslova na svijetu programer aplikacija za Appleov iOS, a prije desetak godina takvo zanimanje nije postojalo), ali čini se da će broj otvorenih novih radnih mjesta biti puno manji od broja izgubljenih poslova. Zbog toga je već sada krajnje vrijeme da se počne razmišljati o tome kako zbrinuti višak radne snage koji se neće moći zaposliti jer neće moći konkurisati robotima koji će im preuzeti poslove.