Misli su, međutim, daleko od makedonske prijestonice. Istorija, ona koja se pamti, se pisala noć ranije, u subotu veče, nekih 350 kilometara zapadno. U našoj Podgorici.
Prepričavaju se detalji meča, penali, atmosfera koju smo preko TV-a uspjeli da doživimo u jednom skopskom restoranu, “proklinju” se urednici koji su nas umjesto na “utakmicu svih utakmica”, poslali u tamo neko Skoplje. Ali takav je posao novinara. Iako većina nas ni danas ne može da prežali zbog čega je baš tako moralo biti.
Eh, kako sam se samo osjećao dan ranije kada me je tadašnji urednik Arene, gdje sam radio kao novinar – početnik, Aleksandar Eraković na njegov prepoznatljivi šmekerski način poslao u Skoplje da izvještavam sa ovog meča. Iako sam ispratio svaki trening A tima, odradio bezbroj intervjua sa reprezentativcima, “pumpao” atmosferu, na neki način bio dio utakmice sa Mađarima… Bila je to kazna.
“Ej, pa neću gledati utakmicu od koje kreće istorija, a gledao sam do tada (i od tada) pregršt (ne)bitnih utakmica – od reprezentativih do onih iz beton lige”, razmišljao sam, ali i shvatio da je profesionalnost u ovom poslu najbitnija, kao i da treba da mi imponuje to što kao početnik imam šansu da izvještavam sa utakmice koje se igra na strani.
Prolazimo pored stadiona koji će to veče biti centar svijeta za sve nas, odlazimo daleko. Kreće i suza. Ista ona suza koja klizi niz lice dok u onom restoranu ponosno slušamo himnu, navijamo, slavimo pobjedu, gledamo epske slike Vučinića i Poleksića nakon meča, zagrljaje ostalih “hrabrih sokolova” na onoj suludoj kiši, legendarne navijače Žižu i Mihu gole do pasa, ludilo na tribinama. Neviđene emocije.
Nisam bio dio istorije, a opet sam na neki način dao pečat utakmici koju će prepričavati generacije. Koja će obilježiti fudbal u Crnoj Gori. Od koje će krenuti jedna sjajna priča.
Deset godina kasnije novim generacijama prepričavam euforiju koja je vladala tih dana i vjerujem da će Poljaci u nedjelju veče proći kao Mađari tog 24. marta 2007. Datuma za sva vremena.
Eh, da, mladi su – ako se neko sjeća tog meča uopšte (ja naravno dobro pamtim sve detalje, šanse, prvih 11 i izmjene odlične generacije Duška Vlaisavljevića) – poraženi od Makedonije 1:0.
