Let “Sokola”: Neka bude što biti ne može!

Crnogorski fudbaleri još jednom su oduševili naciju. Pobjeda protiv Rumunije sačuvala je mundijalske snove, a koliko god da Rusija djeluje blizu, toliko i moramo biti svjesni da najteži posao tek čeka Jovetića i drugove.

Meč protiv Rumunije potvrdio je ono što smo mogli naslutiti u ovom kvalifikacionom ciklusu, Ljubiša Tumbaković napravio je pravu takmičarsku ekipu, koja strpljivo može da sruši svakoga.

Rumuni su došli da osvoje bod, igrali su skroz povučeno, branili se često i sa deset igrača, naši su promašili iz nekoliko opasnih situacija, ali nijesu srljali ni ostavljali protivniku prostor da nas kazni iz kontranapada. Tumbaković je pojačao izmjenama napad, ali nije tražio da se po svaku cijenu i dugim loptama koristi duo Bećiraj-Mugoša. Zadržali smo našu igru i u stilu ozbiljne evropske selekcije stigli do pobjede, rutinski kako samo najbolji znaju.

Rumunija je u lošem momentu, ali nikako nije selekcija za potcjenjivanje, pa nedavno su savladali Čile, zato naša pobjeda dobija na važnosti. Ne bi trebalo zaboraviti da je Francuska remizirala sa jednim Luksemburgom koji je došao da odbrani gol i to je uspio.

Sa odličnim rezultatima i već 16 osvojenih bodova, logično rastu i očekivanja javnosti. Ipak sada moramo biti svjesni da je Mundijal blizu, ali i toliko daleko. Razloga za to je nekoliko, prvi i osnovni kvalitet rivala. Iako su Rumuni bili nosioci grupe, jasno je da su Danska i Poljska kvalitetniji. Danci su u ovom momentu daleko opasniji i u boljoj formi, a pobjeda u meču sa njima u pretposljednjem kolu, dovela bi nas na korak do baraža, međutim on ne bi bio osiguran.

Naša reprezentacija poslije osam mečeva ima identičan učinak kao Eriksen i drugovi. 16 bodova i što je izuzetno važno istu gol razliku. Pobjeda u narednom kolu dovela bi nas na tri boda ispred Danske, ali ukoliko bi nakon toga izgubili od Poljaka, a Danci pobijedili Rumuniju odlučivala bi gol razlika. Dakle ne međusobni susret, već bi tim sa boljom gol razlikom išao dalje. Zbog toga će “sokolima”, da bi zavisili samo od sebe, za plasman na SP biti potrebna četiri boda. Međutim tu se otvara nova mogućnost, ako pobijedimo Dansku, imaćemo gostovanje u Varšavi koje će biti direktan duel za prvo mjesto i plasman na Mundijal. Sada imamo za tri pogotka bolju gol razliku od Poljaka, tako da će nam najvjerovatnije bilo koja pobjeda biti dovoljna za prvo mjesto.

Naši su već uradili mnogo, opet se vjeruje u reprezentaciju, dobili smo i predvodnike selekcije u liku i djelu Jovetića i Savića, ali i plejadu mladih fudbalera koji će dugo igrati zajedno, zato u oktobru ne bi trebalo nikakav pritisak stvarati. Tumbaković je više puta ponovio da je sljedeći ciklus prioritet, međutim sada moramo da vjerujemo da će “Sokoli” uraditi sve da hrabro i odvažno, polete do Rusije.

Petog oktobra pod Goricom pakao čeka Dance, a onda tri dana kasnije gostovaćemo Poljacima. I kako često volimo da citiramo Njegoša: “Neka bude što biti ne može!”