Skulptura kao dijalog sa duhom Crne Gore

“Kamena skulptura zasigurno je umjetničko dostignuće koje najdirektnije korespondira sa karakterom Crne Gore, njenom sudbinom koja je tako intenzivno vezana za kamen. Postojanost, čvrstina, neukrotivost, jesu karakterološke odlike koje su se kroz vrijeme iz krševitog ambijenta transponovale u samo biće Crne Gore”, kazao je ministar kulture Janko Ljumović, otvarajući u galeriji Umjetničke kolonije u Danilovgradu 45. Međunarodni simpozijum skulpture.

Zahvaljujući osmišljenom konceptu umjetničke kolonije, Danilovgrad je još od 1972. godine na kulturnoj mapi regiona.

Galerija na otvorenom

Takav je koncept rezultirao brojnim skulptorskim djelima koja su postala vrijedni eksponati ovdašnje galerije na otvorenom, ali i mnogih eksterijera širom Crne Gore, čiji su ambijent oplemenili i simbolički označili, podsjetio je ministar Ljumović, naglašavajući da je mjesto gdje se bjelopavlićka pitomina naslanja na rubove tog stamenog i amblematičnog krša, idealan prostor na kojem se može izraziti vječna borba čovjeka i prirode, kreativnosti i stihije i to u onom najuniverzalnijem značenju.

Posebna vrijednost Internacionalnog simpozijuma skulpture otkriva se u njegovoj bukvalnoj otvorenosti, koja izaziva i onu kreativnu otvorenost samih umjetnika. Vajanje na otvorenom prostoru, na kom i oko koga već postoji jedan širi opseg nečega što bi neki nadahnuti opservator mogao nazvati geološkom kreacijom prirode, jeste dodatni izazov za svakog skulptora, a moglo bi se reći i svojevrstan teren za nadmetanje sa samom prirodom, istakao je Ljumović.

On je konstatovao i da danas u Danilovgradu imamo autentičnu galeriju na otvorenom u kojoj možemo pratiti geneze i istraživanja na planu kako forme i stila, tako i na planu odnosa same skulpture sa prostorom, kao i njenim multifunkcionalnim upisom u različite kontekste. Najavio je i da će Ministarstvo kulture Crne Gore, uz pokroviteljstvo opštine Danilovgrad i preduzeća „Šišković”, u kontinuitetu podržavati vajarski simpozijum u Umjetničkoj koloniji, kroz institut podrške na javnom konkursu za projekte iz oblasti likovne umjetnosti. Učesnike simpozijuma, ljubitelje umjetnosti, u ime domaćina i lokalne uprave pozdravila je direktorica Umjetničke kolonije Vesna Jovović

Riječ umjetnika

Ove godine na obali Zete stvarali su Ana Korver sa Novog Zelanda, Sutisak Putarak sa Tajlanda i Danijel Perez sa Kanarskih Ostrva.

“Kada sam počela da radim prije mjesec dana stvarala sam figuru koja je bila statična, ali vremenom ona je dobijala na dinamici. Ta promjena na skulpturi je posljedica boravka u ovom divnom mjestu i atmosfere u prirodi koja je bila opuštena, slobodna i lepršava. Sve to se prenijelo na moj rad i on kao takav projektuje moje unutrašnje stanje kao pozitivnu reakciju na spoljne uticaje u ovom gradu. Samim tim moj rad odnosno „haljina” je pokret duha i unutrašnje slobode. Skulptura je zapravo moja igra sa ograničenjima koja mi zadaje kamen na kojem radim”, rekla je Ana Korver.

Za Sutisaka njegova skulptura pokušava da ujedini Tajland i Crnu Goru i spoji njihove vrijednosti.

“Do sada nijesam bio u prilici da oblikujem veliki kamen pa sam uložio mnogo više energije nego u ranija djela. Vaša zemlja je lijepa i za gostoprimstvo domaćina dugujem veliku zahvalnost rukovodstvu kolonije i građanima”, kazao je Sutisak.

Danijel Perez nije krio zadovoljstvo što je boravio u gradu na Zeti.

“Kamen sa kojim sam radio pružio mi je mogućnost da iskažem svoje ideje i da što bolje upoznam sebe. Mislim da sam za korak bliži samospoznaji i na tom putu zajedno sa mnom putuje moj rad. Zbog toga još uvijek nijesam potpuno siguran kakav će konačni oblik imati moje djelo, ali draž stvaranja trenutno se nalazi u komunikaciji sa materijalom sa kojim radim, a koji je veoma zahvalan za obradu”, rekao je Dijaz.