Svjetska premijera najnovijeg dugometražnog igranog filma makedonskog i američkog reditelja Milča Mančevskog „Bikni Moon“ biće priređena 21. oktobra na 41. Međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu (Brazil). Ovo je priča o djevojci Bikini Mun Dejvis, povratnici iz rata u Iraku, koja se bori sa mentalnim problemima, beskućništvom, ali i za pravo da se stara o svojoj ćerki.
Uprkos brojnim nedaćama, ona je privlačna, puna energije i magnetizma. Dok prolazi teške dane u Njujorku, za nju se zainteresuje dokumentarna ekipa i počne da snima film o njenom životu.
“Mi gledamo taj film i pratimo kako film i stvarnost počnu da se miješaju”, kazao je reditelj Milčo Mančevski za Pobjedu.
Lažni dokumentarac
Na ideju da napiše scenario, Mančesvki je došao zbog činjenice da danas svi snimaju svakodnevicu i odmah svoje fotografije i video snimke objavljuju na društvenim mrežama.
“To odmah postane svima dostupno. Snimamo šta jedemo, gdje pijemo, s kim se družimo, s kim vodimo ljubav, kakvi su nam politički stavovi… Sve je na stolu, a opet znamo tako malo jedni o drugima” objasnio je Mančevski.
U podnaslovu filma navodi se da je ovo „dokumentarac o bajkama”. Mančevski objašnjava da je forma filma dokumentarna.
“Iako je ovo klasičan igrani film, sa scenarijem i glumcima, sa igranom ekipom, format filma, način na koji se priča priča jeste kao da je u pitanju dokumentarac. Drugim riječima, gledamo lažni dokumentarni film”, kazao je Mančevski.
Film je, prema njegovim riječima, osmišljen tako da bi se stavio akcenat na prirodu medija, na interakciju istine i filma.
“Kroz ovaj film ispitujemo prirodu istine kad se ona prelomi kroz medije”, rekao je Mančevski.
Njegov filmski opus čini niz od izrazito različitih filmova. Uvijek se trudi da iznenadi i da svakim sljedećim projektom napravi otklon od svega što je do tada radio. I ovaj film je, prema njegovim riječima, drugačiji po mnogu čemu.
“Umjetnik i intelektualac treba da uvijek istražuje, da ga interesuju novi horizonti, da se igra, eksperimentiše. Sramota je biti umjetnik, a biti ziheraš. Ova filmska priča razlikuje se od mojih prethodnih filmova, a opet i nadograđuje teme koje me interesuju već godinama istina i mediji, rast dokumentarnog snimanja u svijetu (od klasičnih dokumentaraca, preko rialiti šoua, do jujtuba i selfija), etika medija… Likovi su opet veoma bogati i životni, puni emocija i iznenađenja”, rekao je on. Format filma je, kaže, na svoj način strukturalistički.
“Bikini Moon obrađuje američku temu. Ja živim u Njujorku već 32 godine, ali su emocije i poruke ljudske i univerzalne, jer su ljudi svuda na svijetu isti”, rekao je Mančevski.
Bez kompromisa
Ovo je prvi dugometražni igrani film koji je Mančevski snimio u Americi, bez novca iz matične Makedonije. To ga nije uslovilo da pravi kreativne kompromise. Kaže da ne prihvata da su pare važnije od umjetničkog ili intelektualnog integriteta.
“Uopšte ne razgovaram o kompromisu u scenariju ili u kastingu. Odbio sam hrpu holivudskih projekata baš iz ovih razloga. Radim ovo što radim zbog umjetnosti same, a ne zbog crvenih tepiha ili zbog para”, istakao je Mančevski.
U Makedoniji je, kaže, bio na crnoj listi režima i to je jedan od razloga zašto njegov novi filmski projekat nije sufinansirao makedonski fond.
“Svi moji projekti bili su zamrznuti, čak su pokušali da zabrane i moj posljednji film Majke”, rekao je Mančevski.
Na festivalu u Sao Paulu biće prikazan i njegov kratkometražni eksperimentalni film „The End of Time“, a reditelj će voditi i diskusiju na temu „Etika dokumentarnog filma“.
Rašad: Istinita svjedočenja pomogla u građenju lika
Bikini Mun Dejvis u filmu igra popularna američka glumica Kondola Rašad. Ona je izjavila da je snimanje filma doživjela kao čudan san. Glumci su, prema njenim riječima, imali dosta vremena za probe, što je rezultiralo bliskošću među njima i mnogo lakšim procesom snimanja. Željela je, kaže, da lik Bikini odigra sa integritetom i iskrenošću. Mnogo je istraživala, pokušavala da uđe u psihu žena sa dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja, ali i sa iskustvima seksualnog zlostavljanja u vojsci. Razgovarala je, takođe, sa ženom koja je imala slično iskustvo u ratu u Iraku. Primjećuje da su joj ta direktna svjedočenja pomogla da bolje razumije lik i uvjerljivije ga izgradi pred kamerama.
