Beogradski dokaz da je Evroliga dostižna

“Ovo je samo početak i ne znači ništa. Ljudi su prvi, imaju iza sebe punu dvoranu…”, odmah je nakon meča Aleksandar Džikić pokušao da spriječi euforiju poslije pobjede Budućnosti Voli protiv Crvene Zvezde u prvom meču finala plej ofa ABA lige.

I naravno šef stručnog štaba podgoričkog tima je u pravu, Budućnost je dobila prvu, od potencijalnih pet utakmica finala, ipak ta njegova izjava neće nas spriječiti da sanjamo titulu i Evroligu, naročito ne nakon još jednog dokaza da Džikić i momci znaju da igraju protiv apsolutnog lidera regiona posljednjih godina.

Budućnost nije igrala natprosječno, nije imala neko ludo šutersko veče, ali je imala odgovor na svaki Zvezdin izazov. Podgoričani su mirnije ušli u finale, a Džikić je nadigrao Alimpijevića i to je činjenica. Sam pogled na statistiku pokazuje da je Budućnost šutirala spolja ispod ovosezonskog prosjeka. Plavo-bijeli su ubacili šest trojki, što je drugi najgori učinak iza linije 6.75 ove sezone i osjetno je ispod prosjeka.

Međutim 80 datih poena, na 18 sa trice, pokazuje da je Budućnost odlično koristila igru kroz reket napadima na obruč. I dok je glavni aspekt pobjeda u regularnom dijelu sezone protiv Zvezde bila igra pik end popa (igra 2 na 2 tokom koje visoki igrač se otvara u širinu i šutira spolja) sada je Budućnost preuzimanja košarkaša Zvezde kažnjavala konstantnim korišćenjem mismeča uz nevjerovatno dobre kreacije Gordića i Ivanovića prije svega u takvim situacijama.

Džikićevu pripremu meča možemo vidjeti u nekoliko minijatura, a čini se posebno kod Ivanovićeve izolacije i igre leđima protiv Dobrića. Potpuno netipično za pleja, a naročito protiv osjetno višeg igrača, Nikola je u stilu najboljeg centra leđnom tehnikom stvorio prostor za lagane poene u momentima druge četvrtine kada je napad stao. Još jedan prikaz osjećaja košarkaša Budućnosti Voli oslikava se u momentu poena uz zvuk sirene. Jednom možda i može biti slučajno, dva puta teško, ali tri puta poeni na kraju četvrtine jasno pokazuju sa kakvim samopouzdanjem Podgoričani igraju. Težina finala ih nije ničim opteretila i sinoć su djelovali kao znatno iskusniji tim, sa jasnom idejom kako doći do pobjede.

“Imali smo dobar plan i držali smo se njega na terenu. Igrali smo protiv odličnog tima što su dokazali u ligaškom dijelu sezone, ali smo pokazali i da možemo da igramo sa njima.“, kazao je nakon meča Dolman.

Zvezda je sa druge strane ostala bez poena iz reketa. Omić je jedini uspijevao da se nametne u igri ispod koša, a imao je i dobre procente realizacija slobodnih bacanja. Lesorov doprinos nije postojao, Bjelica nije šutnuo nijednu trojku i ostao je na četiri poena.

Ročesti je dobro ušao u meč, ali je na kraju stao na 13 poena. Činjenica da je igrao 31 minut mogla bi da se posebno odrazi u drugom, a posebno, u eventualnom, četvrtom meču pošto je lopta u većini napada u njegovom posjedu i potencijalni crnogorski reprezentativac ima ogromnu potrošnju.

Zvezda ima skraćenu rotaciju bez Dangubića i Antića obavezan je učinak nekog sa klupe. Enis je dao dvije trojke, ali su zato Dobrić i Davidovac (nije pogodio posljednju šansu za priključak na 72:75) promašili svih pet pokušaja i to otvorenih. Nimalo slučajno njihov šut su Podgoričani testirali, a razmišljanje o težini šuta i važnosti finala opteretila je taj dvojac i loša predstava mogla bi da ima uticaj i na ostatak serije.

Oba tima su sinoć imala nekoliko raspoloženih igrača, ali su glavni pojedinci Budućnosti Voli nadigrali rivala u direktnim duelima. Zvezda vjerovatno ima bolje pojedince, ali Podgoričani su i sinoć pokazali da su kao tim uspješniji. Zvezda nije imala pravu energiju i nije prvi put da im se to dešava. Pun Pionir ih nije posebno inspirisao, naprotiv…

Drugi bi meč mogao da bude ključan. Čeka se reakcija Zvezde, ali i Budućnost ima mnogo prostora da napreduje. Gibsonovo očajno šutersko veče teško da se može ponoviti, Lendri, Danilo Nikolić i Dolman mogu sigurno više od dvije trojke iz sedam pokušaja, tako da bi večeras mogli dobiti potpuno drugačiji meč i nove heroje, nadamo se ponovo iz plavo-bijelog tima…

V.J.