Kada je najteže – tu je Điđo

Kada je najteže, tu je Nikola Điđo Vukčević. Kolo prije kraja prvenstva, Levante je obezbijedio opstanak, a crnogorski reprezentativac je dao timu ono što je bilo ključno da se riješi status u Primeri.

Dvadesetsedmogodišnji vezista sakupio je 16 nastupa u španskom prvenstvu, ali je do finiša sezone igrao neredovno, imao nedovoljnu minutažu, uđe sa klupe, pa ga nema. Levante je zaređao sa slabim rezultatima i došao na rub zone ispadanja. A onda se trener Pako Lopez sjetio da na klupi ima najskuplje pojačanje u istoriji kluba, fudbalera koji je portugalskoj Bragi plaćen skoro devet miliona eura. Vukčević je bio starter na posljednje četiri utakmice, a sa njim u prvoj postavi krenula je pobjednička serija, presudna za ostanak u elitnom rangu.

“Mislio sam da je sezona završena za mene. Ali, pred utakmicu sa Betisom otvorilo mi se mjesto nakon što je saigrač iz veznog reda (Ruben Rokina) dobio crveni karton u duelu sa Espanjolom. Pružena mi je šansa da igram u pravom smislu riječi i sve je ispalo kako treba”, rekao je Vukčević za Arenu.

Bez Điđa u timu, Levante je ušao u kontraritam gubio je utakmice, primao po pet, tri, više puta po dva gola… Kada je Vukčević zaigrao ekipa se stabilizovala. Kao centralni vezista, donio je balans, bio spona između odbrane i napada, držao sredinu. Levante je dobio čvrstinu pozadi, a ofanzivci su proradili. O tome svjedoče pobjede nad Betisom 4:0, Rajo Valjekanom 4:1 i prošlog vikenda u gostima protiv Đirone 2:1.

“Nije to slučajno. Postali smo kompaktniji, čvršći, efikasniji, raznovrsniji… Prekinuli smo niz od devet mečeva bez pobjede, potom ostvarili još dva trijumfa i kolo prije kraja prvenstva osigurali opstanak. Levante je slavio tri puta u posljednja četiri meča koliko sam igrao u nizu. Ljudi iz kluba su zadovoljni onim što sam pokazao, a i navijači su počeli da vjeruju u mene. Lakše je i meni jer znam da sam prošlog ljeta doveden kao najskuplje pojačanje u istoriji Levantea” kaže Vukčević.

Malo je falilo da Levante priredi senzaciju protiv Barselone kada je Điđo počeo meč na Nou Kampu.

“Igrali smo jako dobro, pogodili okvir gola, imali još neke situacije… Ali, stvari su se promijenile kada je ušao Mesi na poluvremenu. On je bio čovjek odluke jer je dao jedini gol. Malo je ekipa koje su izgubile samo sa 1:0 na Nou Kampu, ali od toga nemamo ništa kada nijesmo uzeli barem bod”, priča crnogorski reprezentativac.

Vukčevićev početak u Primeri sličan je onome u Portugalu. Dugo je čekao priliku u Bragi, da bi potom postao kapiten, najbolji igrač, u jednom trenutku glavna zvijezda tima.

“Iz Budućnosti sam otišao u Bragu kao nepoznanica. Dok sam se snašao, prilagodio… U Španiju sam došao na velika vrata, Levante je platio višem ilionsko obeštećenje. Znaš da to moraš da opravdaš, a nemaš pravu šansu. Jeste Primerajača i brža liga, ali vidio sam da mogu ovdje da igram. Razgovarao sam sa upravom i trenerom, sve što sam tražio bila je minutaža, da povežem nekoliko utakmica. Ja nijesam špic koji sa klupe može da uđe i za kratko vrijeme uradi nešto veliko. Igram zadnjeg veznog i ne mogu za sedam, osam ili 10 minuta na terenu nešto da napravim. Čim sam dobio kontinuitet, u Levanteu su shvatili da na mene mogu najozbiljnije da računaju”, zaključio je Vukčević koji sa “crveno-plavima” ima ugovor do 2022. godine.

Odlazak na EP veliki san

Crna Gora je u martovskom bloku utakmica upisala bod u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. U junskom terminu mora da osvoji makar četiri od mogućih šest bodova da bi ostala u igri za odlazak na EURO 2020 – smatra Vukčević.

“Junski termin je mnogo važan. Imamo dvije utakmice, Kosovo kod kuće i sa Češkom u gostima. Potrudićemo se da pobijedimo u oba meča, ali računica je da nam odgovaraju i četiri boda. Vjerujem da će naša selekcija do kraja biti u igri za odlazak na Evropsko prvenstvo. Stalno imamo problema sa povredama, ali nadam se da ćemo zaigrati na velikom takmičenju. To je san svakog od nas”, rekao je Vukčević.