Prof. dr Baltazar Bogišić i Arimandrit Nićifor Dučić o Crnogorskoj pravolsavnoj crkvi (1873)

Piše

Novak Adži, dipl. pravnik i istoričar, magistar i doktorand istorijskih nauka

Čuveni pravnik i naučnik svjetskog glasa, profesor univerziteta dr Baltazar Bogišić, jedan od najglasovitinih pripadnika istorijsko-pravne škole u istoriji pravne nauke, pisac i kodifikaor “Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru” (1888) i prvi crnogorski ministar pravde, sproveo je 1873. godine jednu od mnogih važnih anketa, koja se odnosi na crkvene prilike u Crnoj Gori u to vrijeme. Na pitanja u Anketi Baltazara Bogišića odgovarao je i arhimandrit Nićifor Dučić.

U toj Anketi obavljen je i objavljen sljedeći suštinski dijalog, u kome dr Baltazar Bogišić i arhimandit Nićifor Dučić još 1873., bez dileme konstatuju istorijsku činjenicu da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna pomjesna crkva, koja ne zavisi ni od Carigrada ni Sankt Peterburga. Tu anketu prenosimo vjerno objavljenom prepisu teksta na osnovu origanala i autentičnosti, te u tom smislu nema sumnje da je ovo primarni i prvorazredni istorijski izvor.

Tekst koji slijedi je vjerna reprodukcija onoga što je davno poznato u pravnoj i istorijskoj nauci, a kojeg, danas i duže vrijeme, svjesno zaboravljaju i prećutkuju ovdašnji velikosrpski klero-nacionalisti i šovinisti i protivnici današnje nezavisne Crne Gore, pod kišobranom Beograda i Moskve, a predvođeni srpskim okupatorskim mitropolitom dr Amfilohijem Radovićem i Andrijom Mandićem, suštinskim liderom DF-a, i njihovim saradnicima, sljedbenicima i saveznicima, koji su na liniji nekadašnje velikosrpske i anticrnogrske politike Andrije Radovića, Todora Božovića, Marka Dakovića, Jovana Đonovića, Svetozara Tomića, Gavrila Dožića, Lazara Damjanovića, Rista Jojića, a prije svih vojvode Steva Petrova Vukotića i serdara Janka Vukotića, te mitropolita Mitrofana Bana, kao i ostalih negatora i uništitelja nezavisne države Crne Gore 1918. i kasnije.

No, da se vratimo suštini problema.

Naime, u pomenutoj Anketi dr Baltazar Bogišić pita Nićifora Dučića: “Crnogorska crkva drži li se autokefalna, ako ne, pod čijom jurisdikcijom stoji, pod Patrijarhom carigradskim ili pod Svetim sinodom peterburžskim”?

Nićifor Dučić:  “Posve autokefalna i osobenu jerarhiju ima”.

Baltazar Bogišić:  “Stoji li Crnogorska crkva u kakvom odnošaju međusobnih darova sa Sinodom peterburžskim ili s Patrijaršijom carigradskom? Daje li ovomu posljednjemu kakvu godišnju potporu kao što daje Srbija i Grčka? Ima li još kakav drugi odnošaj među njima”?

Nićifor Dučić:  “Uzajamnosti nema, nego što samo Sinod šalje kadkad na ime priloga crkvene stvari, knjiga, odežda itd., što čine iz Rusije često pojedini ljudi… Carigradskom patrijarhu niti je kad što davala Crnogorska crkva, niti sada daje, niti joj je ko što u tome iskao, niti ište. Nema nikakvog drugog odnošaja osim što se u novije vrijeme vladike crnogorske posvećuju u Petrogradu”.

Baltazar Bogišić:  “A u kom je odnošaju Crnogorska crkva sa srpskom Patrijaršijom u Karlovcima, a u kakvom s mitropolitom beogradskim, s bugarskimegzarhatom i s drugim autokefalnim crkvama”?

Nićifor Dučić:  “Nema zvanična odnošaja nikakva, nego mir i ljubav”. 

Valtazar Bogišić:  “Ima li kakav pismeni ugovor među Crnogorskom crkvom i jednom od navedenih pravoslavnih autokefalnih vlasti i crkava kojima su ustanovljena pravila međusobnog odnošaja”?

Nićifor Dučić:  “Nema nikakvog s nikim”.

Valtazar Bogišić:  “Da mitropoliti Crnogorski primaju svoju hirotoniju u Petrogradu je li neizbježno pravilo ili to biva iz običaja i rad kojih uzroka? Ako nije pravilo, kakve ustanove postoje u rukopoloženju mitropolita”?

Nićifor Dučić:  “Nije to nikakvo pravilo, nego u novije vrijeme postade običaj iz političkih uzroka, budući da je glava crkve do nedavno bio i glava države, a pak sadašnji mitropolit tek je treći koji se rukopolaže u Petrogradu”.

(Izvor: Prof. Dr Valtazar Bogišić, “Pravni običaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Albaniji”, priredio prof. dr Tomica Nikčević, CANU, Titograd, 1984, str. 238-239. Vidi o tome i Novak Adžić, “Kratka istorija Crnogorske pravoslavne crkve“, Cetinje, 2000, str. 146-147).