ιCdM Default

Umjesto pomoći, migranti predizborna tema u BiH

Ilustracija

Ljudske nesreće i tragedije obično izazivaju saosjećanje, solidarnost ili samo poštovanje, ali sve češće postaju zgodna i omiljena tema za prikupljanje jeftinih političjih poena, posebno u vrijeme pred izbore. To se dešava s teškim ljudskim sudbinama migranata i izbjeglica, kao i sa pokušajima negiranja genocida u Srebrenici ili sa nerazjašnjenim okolnostima smrti dva mladića, Davora Dragičevića iz Banjaluke i Dževada Memića iz Sarajeva.

Upravo, izbjeglice i migranti, što su izbori bliži, postaju vrlo primamljiva moneta za potkusurivanje. I ne samo to. Mnogi nepozvani, koji praktično nemaju nikakvu odgovornost ili vezu s ovim ljudima, nastoje da daju svoje viđenje, često izvan stvarne situacije.

“Bio sam u čudu kada sam vidio da direktor Elektrodistribucije iz Bijeljine, Nedeljko Ćorić, govori o migrantskoj krizi. Molim Vas, on govori o migracijama. Moja je poruka – Ćoriću, drži se bandere i rješavaj svoje probleme, a ne probleme migranata!”, poručio je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Zaista, bezbroj je neodmjerenih izjava koje najčešće stižu iz Republike Srpske. Prije svega, to je već čuvena procjena, koju je dao entitetski predsjednik Milorad Dodik, “da postoji tajni plan da bošnjački političari, zajedno sa sigurnosnim agencijama žele da u BiH propuste 150.000 migranata”.

Oni bi kasnije dobili bh. državljanstvo, rekao je Dodik, navodeći da će na taj način BiH postati muslimanska zemlja.

Ali, ipak je najdalje otišla Elvira Abdić-Jelenović, kćerka presuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića i zastupnica u Opštinskom vijeću Velika Kladuša, koja je predložila da se zbog situacije s migrantima uvede ratno stanje u BiH. Obrazložila je to brigom za sigurnost građana zbog sve većeg broja migranata.

Stoga, treba podsjetiti na izjavu koju je Radio Slobodna Evropa (RSE) dao politički analitičar Adnan Huskić, da je migrantska kriza došla kao naručena, u vrijeme pred izbore u BiH.

“Kriza ovog tipa, zahvaljujući svim karakteristikama koje se vežu za nju kroz profile migranata, zbog svega onog što odgovara nekoj etnonacionalističkoj, nacionalističkoj, ksenofobnoj politici, apsolutno odgovara i postaje instrumentalna u izbornoj kampanji. To je bio slučaj u Zapadnoj Evropi, a i u Bosni i Hercegovini”, navodi Huskić.

Srđan Vukadinović, univerzitetski profesor iz Tuzle, kaže da se izbjeglice i migranti zlupotrebljavaju u političke svrhe umjesto da se “okrene list” i pruži pomoć onim, čijoj se nesreći ne nazire kraj.

“Umjesto da se stvaraju što bolji uslovi za preživljavanje ovih ljudi, političari iznošenjem različitih neistina ili negativnih stvari, te zloupotrebom informacija, pokušavaju dobiti sitne poene. To je populizam koji se nastoji promovisati kao način djelovanja, na nekih mjesec dana prije izbora. Populizam je privlačan, jer daje glas gnjevu isključenih ali populisti se služe često pogrešnim i opasnim rješenjima”, ističe Vukadinović.

To se vidi i kada je riječ o migrantima, dodaje Vukadinović, ali i o akterima drugih nesretnih događaja u BiH.

“Oni koji to rade su kompromitovani upravo time što žele na talasima populizma dobiti poene, prije svega apstinenata u izborima. Ne smiju se migranti, bez obzira odakle dolaze, dovoditi u još težu situaciju, zbog političkih ili interesnih grupacija koje žele da na njihov račun dobiju poene, koristeći modernu migrantsku dramu koja je počela s bh. migracijama 1992. godine. Izgleda da predizborna kampanja poprima sve veću radikalizaciju, jer se neke ljudske nesreće zloupotrebljavaju, a prije svega nesreća migranata”, poručuje Vukadinović.

Analitičar i novinar Almir Terzić smatra da je BiH pala na ispitu pomoći migrantima, te da je urušen ljudski kredibilitet koji je trebao biti pokazan.

“Političari u BiH su migrante na neki način iskoristili kako bi sebe predstavili kao spasioce, a nisu učinili ništa za njihovo adekvatno zbrinjavanje odnosno za stvaranje dostojnih uvjeta za život. Sve izjave o migrantima koje daju padaju u vodu jer slike tih jadnih ljudi u parkovima i na livadama najbolje odražavaju sav bezobrazluk bh. politike i gubitka ljudskosti, što su pokazali ne samo političari nego i neke institucije koje bi trebale i mogle da se više angažuju”, ocjenuje Terzić.

Ne treba zanemariti, ukazuje Terzić, da se unutar BiH vrši politički obračun.

“Tako su krajiške opštine ili cijela Krajina ostavljeni na cjedilu od ostatka BiH pa su te lokalne zajednice prepuštene da o migrantima brinu same. Može se postaviti pitanje – da li je to zato što tamo nisu iste političke opcije koje vladaju u ostatku BiH ili još uže u Federaciji BiH?”, naglašava Terzić.

Migranti nisu znali da dolaze u Bosnu i Hercegovinu u izbornoj godini, kaže regionalni urednik BIRN-a i politički analitičar Srećko Latal.

“Migrantsku krizu i posljedice koje je donijela, više-manje, sve političke stranke, a samim tim neki mediji te organizacije koje su vezane uz razne političke stranke ili institucije, požurile su da iskoriste, svako na svoj način i svako u pokušaju da osvoji koji predizborni poen, za šta nisam siguran da zaista ima bilo kakvog ozbiljnog rezultata. Mislim da građani Bosne i Hercegovine i ovako u posljednje vrijeme sve manje imaju povjerenja, kako u političare, tako i u dobar dio medija, posebno one koji su vezani uz određene političke stranke”, riječi su Latala.

S druge strane, pojašnjava Latal, “imamo jednu poprilično haotičnu situaciju u kojoj različiti zvaničnici izlaze sa različitim informacijama, idejama koje nisu bazirane ni na kakvim konkretnim dokazima”.

“Pojedinačno, najveći problem koji je ta migrantska kriza kod nas proizvela jeste u suštini urušavanje sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine, gdje su sigurnosne snage i razne agencije, većinski ili iz Republike Srpske ili većinski popunjene Hrvatima, kao što je policija u kantonima s pretežno hrvatskim stanovništvom, jasno stavile do znanja da ne žele više da primaju migrante na svoje teritorije, tako da su, koliko se čini u posljednje vrijeme, migranti, prije svega bazirani na teritorijama gdje je većinska populacija bošnjačka. Taj raspad bezbjednosnog sistema predstavlja jedan vrlo, vrlo ozbiljan problem, jednu opasnu prijetnju za Bosnu i Hercegovinu, puno više nego sami migranti”, naglašava Latal.

Almir Terzić takođe ističe kako nije shvaćeno da migranti u BiH nisu prolazna faza – tranzitna zemlja, nego zemlja u kojoj se oni zadržavaju.

“Posljednji podaci govore da je izbjeglica i migranata između 6.000 i 7.000, najviše na Unsko-sanskom kantonu. Kada to imamo na umu, kao i predstojeću jesen i zimu, izgleda da političari nisu svjesni da se upravo u oktobru, kada prođu izbori, možemo suočiti s povećanim brojem migranata, a moguće su pojave raznih bolesti ali i ekscesnih situacija i napetosti između migranata i lokalnog stanovništva”, zaključuje Terzić.

U periodu od 1. januara do danas Službi za poslove sa strancima BiH prijavljeno je 12.068 nezakonitih migranata.

Istovremeno, 11.191 migrant je iskazao namjeru za podnošenje azila, dok je 835 osoba podnijelo zahtjev za azil.

Najveći broj migranata dolazi iz Pakistana, Sirije, Irana, Avganistana i Iraka, objavilo je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

 

Send this to a friend