Rast mimoze i njen čuveni žuti cvijet, ove je godine okasnio budući da su ga prošlogodišnja jaka zima i niske temperature, nekarakteristične za ovo područje veoma oštetili. Rana, italijanska sorta, najrasporstranjenija u Novom, počela je pomalo da cvjeta, dok je prošle godine već bilo i oko Nove godine.
Sa druge strane, mimoza vidno iščezava. Interesovanja za obnavljanjem zasada skoro i da nema, priča za Radio Jadran dugogodišnji uzgajivač, vlasnik rasadnika u Đenoićima, Dušan Pijanović.
“Trebalo bi na neki način za praznik malo bolje promovisati taj cvijet budući da je nekad bio veoma zastupljen i cijenjen. Sadni materijal se vrlo rijetko može naći upravo za praznik. Nekad se nije mogla naći niti jedna sadnica. Ove godine biće je nešto, ali nikako kao prošle. Jer, rod je oštećen jakom zimom, a prošlogodišnja zima bila je izuzetno hladna, budući da se sigurno posljednjih stotinu godina nije desilo da je u Đenovićima bilo od 8-10 stepeni u minusu “, kaže Pijanović.
Uz nepovoljne vremenske uslove, jedan od „problema“ jeste i pad interesovanja za sadnju mimoze, dok se stariji zasadi ne održavaju redovno, pa stabla i plodovi, uglavnom, propadaju. Kao jedan od razloga tome Pijanović vidi i pad cijene cvijeta mimoze.
“Buket na magistrali možete dobiti za 0,50 centi ili euro. Interesovanje je malo kao i tržišna cijena. Da su cijene ostale kao što su nekad bile, vjerujem da bi bilo više interesovanja ali i sadnica”, ocijenjuje Pijanović.
Na području Herceg Novog uspijeva oko 20 vrsta mimoze, mada je najrasprostranjenija tzv. „italijanka“. On upozorava i da treba biti pažljiv budući da ima i podvala – domaća, bez cvijeta, se presađuje u saksije i prodaje za tri do pet eura.
“Pravu nakalemljenu italijansku mimozu možete dobiti za nekih 15-20 eura. Njoj treba tri ili četiri godine od kalemljenja do izbacanja cvijeta i da sasvim sigurno bude „primljena“ da se ne bi „odvalilo“ mjesto kalemljenja”, pojašnjava Pijanović.
On dalje navodi da ovih dana nigdje u gradu nije vidio da se prodaju sadnice mimoze, domaće, sem nekih uvoznih iz Hrvatske ili Italije.
Smatra da bi u susret Prazniku mimoze trebalo magistralom postaviti neku signalizaciju koja bi goste dovela tačno do izlagališta mimoze. Takođe, smatra da prošlogodišnja lokacija za izložbu cvijeća u Novosadskom odmaralištu nije bila baš najidealnije rješenje, jer nema dovoljno parkinga.
Stoga su i oni koji su evetualno došli da trguju, sadnice morali „vući“ po nekoliko desetina metara. Iz dosadašnjeg iskustva, kao dugogodišnji izlagač, kaže da su najbolje lokacije za to upravo Titova vila ili Sportski centar u Igalu.
Takođe, želio bi da se kako kaže, u organizaciju Izložbe cvijeća uključi malo više onih koji bi stručnije osmislili izložbu, na kojoj bi dominirala mimoza i gdje se ne bi miješala prodaja suvenira i sličnih stvari koje „podmiruju“ troškove zakupa lokacije.
Uz to, lokalna uprava bi nekako trebalo da regresira sadnju i obezbijedi sigurno tržište za prodaju.
Smatra i da bi, umjesto sadnje raznih biljaka uz magistralu, trebalo saditi mimozu, kako bi se nakon nekoliko godina, kad procvjeta, imao utisak „prolaska kroz cvjetnu baštu“ i pravi grad mimoze.
Ža.B.
