Lajić Hana je korisnica materijalnog obezbjeđenja zadnjih 25 godina sa prekidima. Radno je nesposobna. Živi sa sinom Bobanom, koji je takođe proglašen radno nesposobnim od strane komisije i Ministarstva rada i socijalnog staranja. On je korisnik novčane naknade za njegu i pomoć drugog lica.
Žive u iznajmljenoj baraci (jedna prostorija od 12 kvadratnih metara) u neformalnom naselju, na opštinskom zemljištu preko puta KIPS-a u Podgorici.
Nemaju vodu, već je donose iz obližnjeg skladišta.
U kući je vlaga, mem, buđ. Neuslovan smještaj su plaćali 20 eura, ali kako ni to više nijesu u prilici, vlasnik im je rekao da se moraju iseliti do 20. maja.
“Ovo je poslednja opomena”, kažu oni, a gdje će, ne znaju.
Obavijestili su nadležne o svom problemu, ali još uvijek odgovora nema.
Iako su dugogodišnji korisnici MOP, nesposobni za rad i nemaju drugih izvora prihoda, socijalna pomoć, koja za njih oboje iznosi 130 eura, je ukinuta već nekoliko mjeseci.
Boban je, kako sam kaže, ne prima već šest, a Hana tri mjeseca.
Žive od milostinje komšija i prijatelja. Skupljali su staro gvoždje, ali ga sada skoro da i nema.
Njihov život se sastoji od čekanja… Čekaju da dobiju socijalu, čekaju na slobodno mjesto u Narodnoj kuhinji.
Koji su razlozi da porodica koja živi ovako teško ima prekide u dobijanju socijalne pomoći, Hana i Boban ne znaju.
Iz Banke hrane podsjećaju na objašnjenje nadležnih da se obustava socijalnih davanja sprovode kako bi se stimulisali korisnici da nađu posao.
“Kako će naći posao radno nesposoban čovjek? Kako će naći posao mnogi koji su na evidenciji biroa rada kada posla nema, na žalost. Čemu onda obustave i ovako simboličnih primanja? Ponuditi radno sposobnim ljudima posao, pa ukoliko ga odbiju onda im obustaviti socijalnu pomoć, nameće se kao logično objašnjenje, zar ne”, pitaju u Banci hrane.
Kako su naglasili, mnoge porodice su izgubile socijalnu pomoć, jer su nasljednici imanja od kojih ne mogu živjeti.
“Ne mogu ga prodati, a ne mogu ni prihodovati od njega kako bi preživjeli”, ističu u Banci hrane.
Oni pitaju da li država smije zatvarati oči na ovakve probleme.
“Nadaju se Hana i Boban da će dobiti obrok iz Narodne kuhinje, kažu, ali bez osnova – rekli bismo. Naime, u toku je tender za pripremu, dostavu i servisiranje gotovih jela za Narodnu kuhinju za ovu godinu. Sekretarijat za socijalno staranje tenderom traži isti broj obroka kao i do sada. Tender se odnosi na obroke koje će dijeliti u 2015. godini. Obrok će do kraja godine dobijati istih 500 ljudi, jer se norme ne mogu primjenjivati retroaktivno”, podsjećaju u Banci hrane.
Za 500 obroka Glavni grad je budžetom predvidio 500.000 eura.
“Pitamo se da li bi više obroka moglo da se pripremi od toga novca ukoliko bi se organizovalo spremanje hrane u Narodnoj kuhinji, kako se to uglavnom i radi u čitavom svijetu? Da li bi i tada Hana i Boban čekali godinu dana na besplatan obrok? Koliko još ima porodica koje dijele sličnu sudbinu? Apelujemo na Ministarsvo rada i socijalnog staranja kao i na Sekretarijat za socijalno staranje da se upozna sa situacijom na terenu, da pokrene hitne mjere pomoći porodicama koje se bore za biološko preživljavanje”, poručuju u Banci hrane.
Banka hrane Crne Gore, naglašavaju, uprkos jakoj volji, nema kapaciteta, bez saradnje sa državom, da se ozbiljno uhvati u koštac sa sve većim potrebama osiromašenih građana.
“Koje su sve posljedice osiromašenja građana? Osim što evidentno stanovnici naše države odlaze trbuhom za kruhom u svijet, pitamo se kakve će posljedice ostaviti ovo stanje na psihu ljudi. Koliko je onih koji se usljed beznađa u kome su se našsli prepuštaju prosjačenju, kriminalu, prostituciji? Ovo je krajnje vrijeme da se urade konkretni potezi i pokaže ozbiljnost i odgovornost za crnogorske građane koji su u teškom materijanom položaju”, naglašavaju u Banci hrane.
