Jedna od najstarijih vapitno-obrazovnih ustanova u Crnoj Gori i najudaljenija škola na teritoriji Podgorice, Osnovna škola ,,Šćepan Đukić“ proslavila je juče 147. rođendan. Pod sloganom „Uzvratimo ljubav“, u pristojno obnovljenoj zgradi, ušuškanoj u lijep, zeleni ambijent, svih 12 učenika ove škole, zajedno sa nastavnicima i drugarima iz Umjetničke škole za muziku i balet ,,Vasa Pavić“ i Dječjeg saveza Podgorice, priredili su prigodnu kulturno-zabavnu svečanost na kojoj bi im mogle pozavidjeti i škole u srcu glavnog grada, piše Pobjeda.
Bogata istorija
Direktorica škole Mila Čaveliš pozdravila je goste iz Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo, Dječjeg saveza, direktore škola, predstavnike kompanije CRBC, preduzeća Tržnice i pijace, kolege nastavnike, bivše radnike, učenike i roditelje.
“Lijevom Rijekom danas odliježe mir, koji živi pod zvijezdama okruženim raskošnim prirodnim bojama. Ovdje je istorija ovog kraja, spomenici hrabrim i odabranim Ljevorječanima poginulim u Balkanskom, Prvom i Drugom svjetskom ratu. Naša škola jedna je od najstarijih škola u Crnoj Gori, odupire se zubu vremena i njen opstanak jasan je dokaz da država Crna Gora zna za njenu važnost kroz istoriju, jer se ne radi samo o kultnom mjestu njihovih predaka, nego i o najutemeljenijem mjestu njihovog istorijskog bića”, kazala je Čaveliš.
Položili vijenac
Direktorica je podsjetila i da škola nosi ime narodnog heroja Šćepana Đukića, a nastavnici, učenici, predstavnici lokalne zajednice i Udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore položili su vijenac na spomen-obilježje ispred školske zgrade.
Svih 12 učenika ove vremešne i lijepe škole, uz pomoć 15 nastavnika, izdali su i peti broj školskog časopisa „Planinski biseri“. Na kraju jučerašnjeg lijepog druženja poručili su pjesmom ,,Neka baš svuda ljubav sja“.
Za 147. rođendan, Bisera Mustafić i Boban Radošević iz Tržnica i pijaca na poklon školi su donijeli po deset knjiga zbirki poezije crnogorskih pjesnika Miodraga Minje Milačića ,,Kosmički putevi“, i Marka Mijatova Milačića ,,Bježeći obali lutanja“.
Istorijat za ponos
OŠ ,,Šćepan Đukić“ otvorena je 1870. godine u malom objektu iznad groblja, pored crkve, koji je izgrađen mobama i zajedničkim radnim akcijama.
Ta prva škola bila je brvnara sa spoljašnjim stepenicama, kojima se izlazilo na gornji sprat, a radila je u skladu sa jasnim školskim pravilima: Škola mora imati sahat, sto, stolicu, veliku crnu tablu, sunđer, skamiju, koliko treba da đaci ne smetaju jedan drugom pri pisanju. Učitelj treba da predaje što osnovnije i jednostavnije dio je tada važećih pravila.
Prvi učitelj bio je Pero Pavićević Čori, s Pelevog brijega.
Centralna školska zgrada sagrađena je 1962. godine, a rekonstruisana 1990. Prošle godine zamijenjen je stari drveni krov i urađena fasada, što je bila donacija kineske kompanije CRBC, vrijedna 15.000 eura.
Kad se škola voli, ni daljina ne smeta
Za 147 godina, škola u Lijevoj Rijeci iznjedrila je mnogo istaknutih naučnih, kulturnih, prosvjetnih i društvenih radnika i stvaralaca.
Učenik devetog razreda Miroslav Vešović kaže da u razredu ima samo jednog druga, Pavla Vujovića.
“Moramo se dobro slagati, nema nam druge. Drugih drugova nemamo”, našalio se Miroslav, koji, kao i mnogi drugi učenici, svakog dana putuje do škole kombijem po 12 kilometara u jednom pravcu.
Dvije godine od njega mlađa Milena Gogić kaže da u odjeljenju nema ni druga ni drugarice.
“Sva pažnja profesora usredsređena je na mene. To mi dođe kao da sam veoma privilegovana učenica”, kazala je ova odlična učenica.
