Riječ je o Srednjoj mješovitoj školi “Ivan Goran Kovačić” iz Herceg Novog.
Prisjećajući se školskih dana, Đurović kaže da su se djevojke već na prvoj godini pobunile protiv nošenja kecelja, jer je tako nešto bilo obavezno samo za djevojke, ali ne i za muškarce.
“Naš protest je urodio plodom te od te godine kecelje više nijesu bile obavezne. To je bilo školske 1978/79. Svake godine bilo je takmičenje u sportskom višeboju, to mi je dobro išlo i bilo je dosta nagrada te vrste. Od sportova, najviše sam voljela košarku i neko vrijeme bila u ‘Jadranu’. Svaki izlet iz učionice završavao se na nekoj od lijepih novskih plaža, ali to nijesmo tako često praktikovali” prisjeća se profesorica Đurović.
Kaže i da je to bio posljednji trzaj omladinskih radnih akcija, što je tada posebno impresioniralo. Učestvovala je na čak tri, sa kojih je donijela dvije udarničke značke, koje i danas čuva kao drag suvenir.
“Predlog sa radne akcije odveo me je u članstvo Saveza komunista Jugoslavije već sa 16 godina. Poslije zemljotresa, ljeta 1980. godine, imali smo radnu akciju i mnogo je omladine došlo u Herceg Novi da pomogne u obnovi. Odmah poslije zemljotresa bili su nam i Norvežani, iz bratskog grada Levanger, pa smo zajedno radili”, rekla je profesorica Đurović.
Posebno je lijep bio momenat kad bi predsjednik Tito došao u vilu “Igalo”.
“Toga dana obično nije bilo škole i svi smo išli da ga dočekamo. Bilo je tužno kada je umro. Vedro i sa nostalgijom se sjećam tog perioda, tačnije srednjoškolskih dana. Dosta smo učili i puno čitali. Dosta smo se družili i više bavili sportom nego danas. Na maturskoj večeri na panou je pisalo ‘Carpe Diem’, a tu filozofiju poštujem i danas i vrijeme je potvrđuje”, kazala je profesorica Đurović, ocjenjujući da je znanje iz srednje škole bilo odlična osnova za Ekonomski fakultet u Beogradu.
Inače, ova škola uspješno nastavlja tradiciju hercegnovskih srednjih škola koje su u ovom gradu nastajale tokom XIX i XX vijeka. Preteča srednjih škola datira iz 1858, kada su se izučavala dva smjera pomorski i odsijek za izučavanje jezika.
Škola je kroz svoju dugu tradiciju bila transformisana u zavisnosti od potreba tržišta rada, lokalnih potreba i reformi obrazovnog sistema.
Objedinjavanjem Gimnazije, Ekonomske i Škole učenika u privredi 1971. formiran je Školski centar “Ivan Goran Kovačić”, u kome su se obrazovali profili kadrova Gimnazije, Ekonomske škole, Škole za VK radnike, ugostiteljsko-turističke struke, trgovačke škole i škole ličnih usluga, dok je školske 2004/05. godine počela da radi kao JU Srednja mješovita škola “Ivan Goran Kovačić”.
“Kao izraz društvenog priznanja za postigute rezultate od izuzetne vrijednosti u obla sti vaspitanja i obrazovanja škola je dobitnik nagrade ‘Oktoih’ za 1975. godinu. Vrijedna pažnje je i činjenica da su maturanti generacije 2007/08. ove škole zajedno sa svojim vršnjacima iz 30 evropskih gradova, ukupno njih 27 040, postigli Ginisov rekord u sinhronom plesu, koji je postavljen 16. maja 2008. godine”, ističe direktor Momir Dragićević.
Napominje da bi trebalo uzeti u obzir da je škola jedina ovog nivoa obrazovanja na području Novog.
“U Crnoj Gori imamo najdužu tradiciju u obrazovanju kadrova za zanimanje fizioterapeutski tehničar, kao i za zanimanja turistički, ugostiteljski i ekonomski tehničar. Uzimajući u obzir da je Niža realna gimnazija osnovana u Herceg Novom 1919. godine, imamo i veoma dugu tradiciju realizacije opšteg obrazovanja”, ističe Dragićević.
Danas školu pohađa 1.057 učenika raspoređenih u 40 odjeljenja, od čega u Gimnaziji 362, a u stručnim školama 705 učenika.
U školi se realizuju programi opšta gimnazija, turistički tehničar, građevinski tehničar za visokogradnju, dizajner enterijera, fizioterapeutski tehničar, ekonomski tehničar, tehničar marketinga i trgovine, tehničar prodaje , tehničar kulinarstva, tehničar usluživanja i zanimanja III stepena stručnosti: prodavač, kuvar i frizer.
U prošloj školskoj godini diplomu “Luča” dobilo je 28 učenika, dok su učenici generacije za školsku 2014/15. Vasilije Marković i Marija Pavlović.
Mogućnosti za razvoj ogromne
Učenik trećeg razreda Gimnazije Rastko Kisjelica kaže da su mu se kroz školovanje otvorile mogućnosti za razvoj znanja, kreativnosti i ambicija.
“Gimnazija mi je pružila divan pogled na budućnost, samopouzdanje da vrijedno nastavim dalje školovanje”, kazao je Kisjelica.
Maturantkinja Gimnazije Jovana Savić kaže da ju je upisala jer je to najbolja priprema za budući fakultet. Marija Ćosić je učenica četvrtog razreda Turističke škole. Za taj smjer se odlučila bez pretjerane ambicije da se u budućnosti bavim tim pozivom.
“Međutim, sticanjem znanja kroz protekle godine školovanja počela sam razmišljati na drugačiji način. Različite aktivnosti u sklopu škole upotpunjuju boravak u njoj i stvaraju još bolju podlogu za budućnost”, kaže Marija.
Učenik Andrija Rašović upisao je smjer Fizioterapeutski tehničar.
“Ovu školu sam upisao nakon preseljenja u ovaj grad. Na početku je bilo malo teško, zbog nove sredine i novih nastavnika i lica oko mene”, prisjeća se Andrija, koji kaže da je smjer izuzetno kvalitetan, sa mogućnošću zapošljavanja nakon srednje škole.
Đorđe Cupara, koji je učenik Građevinske škole, na smjeru Dizajner enterijera, kaže da je kao dijete bio impresioniran građevinama, pa je zato poželio da upiše ovu školu.
Zadovoljstvo raditi sa djecom
Profesorica Engleskog jezika Sanja Ateljević, čiji su učenici na državnim takmičenjima više puta pobjeđivali ili osvajali neka od prva tri mjesta, kaže da se uspješnost rada profesora ogleda u uspješnosti njegovih učenika, dok njen kolega, profesor Geografije, Milenko Živković ističe da su učenici Gimnazije u proteklim godinama gotovo uvijek učestvovali na državnim takmičenjima iz geografije i vrlo često osvajali neka od prva tri mjesta.
“U svakoj generaciji postoje učenici koji svoju ljubav prema geografiji donose iz osnovnih škola uprkos skromnijem opštem uspjehu”, kaže Živković.
Profesorica turističke grupe predmeta Nataša Mladenović kaže da je veliko zadovoljstvo raditi sa djecom, gdje do izražaja dolaze njihove ideje, mašta, volja za rad i dokazivanje.
