Ministarstvo nadležno za socijalno staranje trebalo bi da poveća participaciju u radu dnevnih centara za djecu sa smetanjama i teškoćama u razvoju, poručeno je na sastanku koji je organizovala Zajednica opština Crne Gore, kojem su prisustvovali i direktori dnevnih centara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju iz Nikšića, Cetinja, Bijelog Polja, Tivta i Budve i predstavnici Ministarstva zdravlja, Fonda za zdravstveno osiguranje i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su dodali, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija trebalo bi da u skladu sa postojećom legislativom, sagledaju mogućnosti finansiranja medicinskog osoblja, defektologa i logopeda u okviru svojih resora.
“Kako je počeo rad na novom Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, na sastanku je istaknuta potreba da se prepoznaju norme kojim bi se sistemski riješilo ovo pitanje”, kazali su oni.
Prema njihovim riječima, radno-okupacione terapije, individualni rad, senzorne sobe, grupne terapije, izleti, sportske aktivnosti, dva obroka, prevoz, samo su neke od usluga koje pruža 15 dnevnih centara za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju čiji su osnivači opštine.
Generalna sekretarka Zajednice opština Crne Gore, Mišela Manojlović, istakla je da Zajednica već duži period javno zagovara povećanje učešća države u troškovima dnevnih centara zbog njihove sve upitnije samoodrživosti.
„Vodeći brigu o jednoj od najranjivijih kategorija svojih građana, opštine su investirale milionske iznose u izgradnju i funkcionisanje dnevnih centara u namjeri da obezbijede personalizovan tretman djece i mladih sa invalidnošću, ali i predah za njihove roditelje. Problem finansiranja tih ustanova traje dugo jer participacija resornog ministarstva ne pokriva ni četvrtinu njihovih mjesečnih troškova. Imajući u vidu da je većina opština organičenih finansijskih kapaciteta, ti troškovi predstavljaju veliko opterećenje za njihove budžete, tim prije što je socijalna i dječija zaštita u primarnoj nadležnosti ministarstva, a ne opština. Multidisciplinarne usluge koje se pružaju u dnevnim centrima zahtjevaju jasan odgovor države na pitanje izvora i načina finansiranja jer će ovakvih i sličnih usluga u budućnosti biti sve više“, istakla je Manojlović.
Kako se navodi u saopštenju, direktori dnevnih centara za djecu sa smetanjama i teškoćama u razvoju saglasni su da je učešće države nedovoljno za sve ono što pružaju svojim korisnicima.
“Prije svega, tu su troškovi za stručni kadar – fizioterapeute, medicinske radnike, defektologe, psihologe, pedagoge, logopede, što su inače deficitarne profesije”, naglasili su oni.
Ukazali su i, kako se dodaje, na to da dnevni centri i po tom pitanju gube bitku sa prosvjetnim ustanovama, jer, kako se moglo čuti na sastanku, logoped ili psiholog koji radi u prosvjetno-vaspitnim ustanovama ima veću platu, manje radno vrijeme i duži godišnji odmor od onoga koji radi u dnevnom centru.
“Poređenja radi, jedan fizioterapeut u dnevnim centrima ima i do 200 tretmana u jednom mjesecu. Pored toga, na sastanku su istaknute i legislativne prepreke poput finansiranja kadra koji ne spada u medicinski kadar, kao što su fizioterapeuti, već u pomoćno medicinsko osoblje, ili pitanje zašto se rad u dnevnim centrima zakonski ne prepoznaje u svrhu polaganja stručnog ispita u prosvjeti. Takođe, usluge dnevnih centara se ne odnose samo na djecu, već i na mlade jer je, kako se moglo čuti, prosjek godina 24”, kazali su oni.
Kako su poručili, direktori dnevnih centara upozoravaju da se svake godine broj korisnika povećava, te smatraju da je pitanje ranog prepoznavanja i rane intervencije od velikog značaja kako bi se na vrijeme reagovalo.
“Trend u svijetu, ali i u Crnoj Gori je, nažalost, da se povećava broj djece sa autizmom, što je pitanje sa kojim se suočavaju i mnogo razvijenije države od naše, a to su sve novi izazovi za dnevne centre”, mišljenja su oni.
Kako su dodali, sa nivoa centralne vlasti je poručeno da kucaju na otvorena vrata.
“Ipak, proces zahtijeva i izmjenu legislative što dnevni centri ne mogu da čekaju”, jasni su oni.
Ovo je, kako su zaključili, inicijalni sastanak svih ključnih aktera koji je opravdao svoju namjenu- u direktnoj komunikaciji detektovati izazove i krenuti u rješavanje. Prvi koraci su napravljeni kako bi se obezbijedila kontinuirana podrška djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim roditeljima, uz sve napore koje opštine preduzimaju.
