Povodom 30. avgusta – Međunarodnog dana nestalih, Centar za građansko obrazovanje apeluje na Tužilaštvo Crne Gore, ali i druga nadležna tijela, poput Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore, da u skladu sa relevantnim propisima, usvojenim deklaracijama, sporazumima i strateškim dokumentima, ulože mnogo više napora na rasvjetljavanju sudbine svih nestalih tokom ratnih dešavanja 90ih na prostoru bivše SFRJ, saopštila je danas koordinatorka programa Ljudska prava u CGO Tamara Milaš.
Kako je kazala, poslije više od četvrt vijeka od ratova koji su se dogodili u bivšoj Jugoslaviji i dalje se govori o hiljadama nestalih osoba na ovim prostorima.
“Međutim, nedovoljno se radi na utvrđivanju činjenica o stradalima i identifikaciji svih grobnica i mjesta stradanja na teritoriji svake od zemalja na kojima su bila ratna zbivanja. Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, 34.886 osoba je nestalo u periodu 1991-2001, dok se u Crnoj Gori i dalje 51 osoba vodi kao nestala, što je za državu ove veličine značajna brojka. Svaka od ovih nestalih osoba ima svoju životnu priču i ona mora biti do kraja rasvijetljena. Dok se to ne desi kultura sjećanja na žrtve prisilnog nestanka tokom oružanih sukoba ostaje na nezadovoljavajućem nivou u regionu, uključujući i Crnu Goru”, ocijenila je Milaš.
Evropska komisija je, dodala je, u posljednjem godišnjem izvještaju za Crnu Goru konstatovala da neriješena sudbina nestalih usljed sukoba 90-ih godina i dalje predstavlja humanitarni problem na Zapadnom Balkanu.
“Takođe, naglasili su da treba uložiti napore da se obezbijedi da se nestala lica u Crnoj Gori što prije identifikuju”, podsjetila je.
Nažalost, kako je rekla, nema vidljivih napora da se borba protiv nekažnjivosti ratnih zločina učini efikasnijom kroz istraživanja, gonjenja, suđenja i kažnjavanja u skladu sa međunarodnim standardima, a izostaje i proaktivno objavljivanje informacija o svim preduzetim radnjama, kako bi javnost znala da li se i u kojoj mjeri radi na rješavanju sudbina nestalih.
“Pravo na istinu koju imaju žrtve i njihove porodice imaju i porodice nestalih. Njihove nerazjašnjene sudbine stoje kao opomena našoj nefukcionalnosti i neodgovornosti. Stoga je važno pružiti podršku aktivnom, nezavisnom, sadržajnom i održivom angažovanju i učešću porodica nestalih u procesu traženja posmrtnih ostataka njihovih najbližih. Takođe, važno je dati doprinos uspostavljanju pravde za žrtve i pravne zaštite preživjelima, uz nepristrasan i nediskriminatoran pristup pitanjima nestalih, ali i unaprijediti transparentnost u procesima lociranja nestalih osoba kroz dijalog i saradnju udruženja preživjelih/žrtava sa vlastima oko pitanja nestalih”, navela je Milaš.
Međunarodni dan nestalih osoba ustanovljen je 1981. godine. Podsjeća na pravo porodica da znaju sudbinu svojih najbližih koji se vode kao nestali. Odnosi se na osobe nestale u ratnim sukobima, prirodnim katastrofama, migracijama, osobe kojima je onemogućen kontakt sa porodicom pozivajući na veću profesionalnost i uspostavljanje standarda kako bi se poštovalo jedinstvo porodice, identifikovala nestale osobe i obezbijedila informacija o njihovoj sudbini.
