Petar Špadijer, profesor biologije
Sindrom malih bogova je tako karakterističan za nedozrela društva poput balkanskih, ali ga nisu pošteđeni ni mnogo ozbiljniji sistemi.
Od ovog sindroma najčešće obolijevaju činovnici srednjeg ranga, direktori, šefovi, opštinski sekretari, načelnici, koji su do svojih pozicija stigli čudnim obrtima sudbine, odnosno političkih ili upravljačkih prekompozicija.
Nikad oni svoj poziciju ne dobijaju na osnovu stručnosti ili radnog rezultata već su postavljeni da bi bili čvrst temelj i dobro zaleđe za one iznad njih. Oni, tako jadni i nesposobni, čuvaju novostečenu poziciju svim sredstvima. Uvijek su u stanju paranoje, uvijek prestravljeni da će izgubiti funkciju, u svima vide neprijatelje. Osvetoljubivi su i bezosjećajni. Nije im strana laž, krivitvorenje i podmetanje. Dapače.
Mali bogovi se najbolje osjećaju u mutnom. Nikad ništa kod njih nije načisto i definitivno. Uvijek su to neka maglovita polurješenja, često na granici ili, još češće, van granice pravila i zakona. Odluke donose na prečac, mijenjaju ih u hodu, kako njima najviše odgovara i uvijek ih pravdaju „štićenjem zakonitosti“ ili „najboljim interesima“. Sa tim istim pravilima dobro su upoznati sve dok njima idu u prilog ali ih po potrebi vrlo lako zaboravljaju i zaobilaze.
Mali bogovi završavaju svoju „malobogovsku“ karijeru kada više nijesu potrebnu. Tada ih, oni iznad njih, odbacuju kao upotrebljenu maramicu, a na njihovo mjesto, najčešće, dolazi novi mali bog.
Takođe, mali bog može da umisli da je veći bog nego što mu je to određeno i tada se eliminiše, kao kužna ovca iz tora, da ne bi napravio veću štetu nego što sistem može da amortizuje.
Unutar kolektiva male bogove održava sistem ulizica koji podržavaju svaku njihovu odluku, koliko god da je štetna, sumanuta ili nezakonita. Oni su vijerni pit-bulovi koji malog boga održavaju na nezasluženoj i ničim opravdanoj poziciji. Kada mali bog padne u blato, ulizice imaju dva puta – ili da padaju s njim, što se ređe dešava i donekle je za poštovanje ili da se, što je očekivanije i češće, ponašaju u skladu sa Balaševićevim stihovima „kad bure se spuste, a pacovi napuste brod…“
Nakon odlaska sa funkcije, mali bog postaje manji od makovog zrna, sa sjetom se sjeća nekadašnjih dana „slave i časti“, pokušava da opravda svoje nečasne postupke, ali biva prezren od okoline i stavljen gdje mu je mjesto – na smetlište.
