On objašnjava da 10 odsto svjetske populacije koja koristi internet ima problematično ili zavisničko ponašanje, ali da danas u Crnoj Gori ovaj problem nije izražen u velikoj mjeri.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva sa pacijentima iz naše zemlje, Radovanović ima utisak da bi Crnogorci, ipak, prije potražili pomoć van države.
“Imam utisak da ih je nekako sramota da se liječe u svojoj državi”, kaže on.
Prisjećajući se slučajeva iz naše zemlje, Radovanović koji je, kako kaže, prvi počeo da se bavi izučavanjem i tretiranjem internet zavisnosti u jugoistočnoj Evropi, nikada neće zaboraviti jedan. Momak iz Budve, kako priča, pošao je Beograd na doček Nove godine, a nakon ponoći se „zavukao“ u neku igraonicu i tu je ostao do iduće večeri.
“Roditelji su ga doveli kod mene i kazali da je njihov sin i zavisnik od televizije. Popričao sam sa njim i dogovorili smo se tada kako da počnemo liječenje. A kad je momak izašao od mene pravac je pošao kod Vukovog spomenika gdje su igraonice. Otac ga je vratio u savjetovalište, a on mi je rekao da ne zna da objasni zašto je to uradio”, kaže Radovanović, dodajući da ga je, na kraju, ipak izliječio.
Problematičnost u korišćenju interneta, prema riječima Radovanovića, nastaje onog trena kada korisnik izgubi kontrolu nad vremenom koje provede u virtuelnom svijetu, odnosno kada, na primjer, kaže da će da bude na netu sat vremena, a ostane dva ili više.
Kada se, navodi Radovanović, život osobe svede samo na korišćenje kompjutera i zanemarivanje potreba da treba da jede, obavlja higijenu i spava, ona zapada u patologiju.
“Dnevni ritam kod njih ne postoji. Moj rekorder je momak koji je postao naš iskustveni saradnik, a on je 37 sati sjedio za komjuterom i igrao igrice. Umor bi ga u nekom momentu savladao, pa bi odspavao dva ili tri sata i opet nastavljao”, priča Radovanović.
U savjetovalištu su imali i zavisnika koji su zbog video igrica srednju školu završavali tek u 25. godini, a natprosječno su inteligentni.
Terapeut kaže da oni nikada nijesu imali djevojke, a njihovi kontakti su isključivo bili svedeni na ljude koji imaju veze sa video igrama.
Ono što je najbitnije u ovoj priči, kaže Radovanović, je da je internet zavisnost simptom nekog većeg problema. Imao je slučaj da je liječio jednog momka koji je mnogo vremena provodio na internetu iz razloga što je imao loše odnose sa roditeljima.
Namjerno je uništavao zdravlje ne bi li, kako je rekao, porodica obratila pažnju na njega.
“Doveli su mi tako negdje brucoša koji je imao problem sa marihuanom. Kada bi se naduvao, on je igrao igrice i nije ustajao. Roditelji o tome ništa nijesu znali. U prvom razgovoru mi je priznao da je zavisnik. Tu je bio i momak koji je nosio majicu „Anonimusa“ jer se bavio net prevarama”, priča Radovanović. Internet zavisnici, sudeći prema riječima Radovanovića, su uglavnom muškarci koji imaju između 15 i 25 godina, ali ima i izuzetaka. Kaže da je liječio i jednu baku.
“To je bila sajber baka (osmijeh). Živjela je na selu i nije izlazila iz kuće desetak dana. Noću bi čatovala, a danju je spavala. Komšiluk je prijavio slučaj policiji, jer su mislili da je mrtva. Kada su obili vrata ugledali su propalu staricu. Bila je skuvala šerpu kuvanih jaja i samo se time hranila”, kaže Radovanović.
