Predstava ,,Konji ubijaju, zar ne?”, po tekstu Maje Pelević, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno će biti izvedena 18. maja, 19. maja i 20. maja u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović”, sa početkom u 20h.
Povodom premijernog izvođenja, održana je konferencija za novinare na kojoj su govorili direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica, umjetnički direktor Dušan Kovačević, reditelj Kokan Mladenović, koreograf Miloš Isailović, glumci Emir Hadžihafizbegović, Marija Đurić, Omar Bajramspahić, Vanja Jovićević, Goran Slavić, Jelena Simić, Dejan Đonović, Branka Femić Šćekić, Vukan Pejović, Katarina Krek i Željko Radunović.
Na početku se obratio Stevan Koprivica, direktor Gradskog pozorišta Podgorica:
,,Nalazimo se pred realizacijom ambicioznog projekta, ovo je treća premijera u ovoj sezoni. Radi se o izuzetnom poduhvatu u umjetničkom i estetičkom smislu. Neću sada da dolazim u opasnost da spojlujem predstavu i da pričam o onome šta su autorske intencije i šta su ishodi ove predstave, ali mogu da kažem neke lične asocijacije koje mogu biti koordinate. Svi se vi sjećate znamenitog Kabarea Boba Fosija, i mjuzikla ,,Sav taj džez”, gdje se kroz formu mjuzikla govori o najbolnijim i najstrašnijim stvarima. Ako je Kabare bio priča o fašizmu a kroz formu mjuzikla, pa i drugi njegov mjuzikl, o tragičnoj sudbini umjetnika ispričan, opet kroz prividnu ležernost mjuziklovsku, evo nas pred jednom sličnom formom. Kad se naizgled kroz glavnu ulogu, kroz jednu formu rijalitija, kroz nešto što svakodnevno gledamo a čini nam se da je glamurozno, da je ležerno govori o mnogo aspekata beznađa našeg društva. Ovo je predstava sa jakim društvenim angažmanom, sa jakim i bolnim društvenim rezovima.
Najveća vrijednost predstave, uz ono što su Kokan, Maja i Miloš uradili jeste igranje ansambla Gradskog pozorišta Podgorica uz gosta Hadžihafizbegovića. Ponosan sam na ansambl koji inače pripada samom vrhu regionalnog pozorišta, a čini mi se da ova predstava to i dokazuje jer svi elementi teatarskog izraza su sadržani u ovoj predstavi igranje, pjevanje i gluma, a i svi žanrovi su negdje sublimirani ovdje.
Dugujemo veliku zahvalnost Gimanziji Slobodan Škerović, bez koje ne bi bilo ove predstave, ustupili su nam prostor za vježbu i ugostiteljima iz Podgorice koji su nas podržali.
Još jednu stvar, ne mogu da se oduprem od sinoćne kontrolne probe, ne mogu da se oduprem asocijaciji na Splav meduza i molim vas da to budete imali na umu kad budete gledali predstavu. Ali za sada neka bude toliko rečeno. U meni ima malo garda prema datumu premijere, oni su potvrdjeni, ali suočeni sa maskama I sa koronarnim mjerama uvijek smo onako uzdržani, ali za sada stoji sve kako je najavljeno. Hvala vam”, kazao je Koprivica.
Nakon Koprivice obratio se umjetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica Dušan Kovačević:
,,Ovaj komad izabran je baš iz razloga što je i u vrijeme nastanka ovog romana, tadašnji sistem toliko uništavao uopšte čovjeka i na razne načine uticao na njega, a sa druge strane čovjek se borio svim sredstvima da preživi i zaradi koru hljeba. Danas, mi živimo u gorem i surovijem vremenu, u vremenu koje je izrodilo neke ljude koji su vukovi ili Veliki brat drugim ljudima. Zato je i ovakav koncept, dok neki uživaju u jelu i piću i predstavljaju metaforu visokog sloja ljudi preko puta njih mali čovjek se bori za svoju egzistenciju. To je ono što mi u Gradskom pozorištu i radimo u protekloj sezoni. Bavimo se temama čovjeka. Predstava je kompleksna u svakom pogledu i produkcijiski i glumački. I zahvaljujem se svima, kompletnom autorskom timu, KIC-u, Gimnaziji Slobodan Škerović i svim prijateljima projekta”, kazao je Kovačević.
Reditelj predstave Kokan Mladenović istakao je da se ovoliko posvećen ansambl rijetko danas može sresti ali i apelovao da se konačno završi podstanarski život Gradskog pozorišta Podgorica:
,,Pretpostavljam da znate roman, ako ne roman onda barem film i da će vam ta komparacija biti jasna kada gledate tu savremenu verziju koju je Maja Pelević napisala, u duhu današnjeg vremena gdje priča o savremenom rijalitiiju, za razliku od ovih naših rijalitija gdje učestvuje šljam društva koji je skupljen da nam ogadi život i sve vrijednosti u koje vjerujemo, u ovom našem rijalitiju učestvuju neki čestiti ljudi kojima je to jedini način da prežive. Surovost te priče će uvijek biti dovoljno metaforična da shvatimo da rijaliti nije samo neki program vezan za ovu predstavu nego da čini i našu svakodnevnicu i državu u kojoj zivimo, gdje nam uvijek neko obeća prosparitet velike nagrade, gdje se traži maksimum vašeg davanja a na kraju budete poniženi, odbačeni i uništeni. Navikli smo da vjerujemo mefistofelovskim vođama, kao što je Emirov lik a na kraju uvijek završimo kao neko izrabljeno stado. Ova tema je dio opšte kulture. Moja najveća impresija je ansambl Gradskog pozorišta Podgorica. Izabrani su kastingom. Rijetko znamo da prepoznamo i poštujemo nešto veliko i značajno, a njihov kvalitet ogroman, način na koji pristupaju radu, odgovornost, požrtvovanost i spremnost da se iznurujuće radi jedna ovako bolna tema je fascinantna i na širim prostorima od naših. Volio bi da više piše o njihovim kreacijama i njihovom radu jer to jeste nešto što se rijetko srijećei. Imate fantastično pozorište a imate i jednu paradoksalnu činjenicu da to pozorište radi u neuslovima, nedostojnim da se napravi toliko angažmana, toliko talenta. Ako postoji moj apel jeste da vaša ministarstva, nove vlasti, stare vlasti, poziciona opozicija, opozaciona pozicija ili koji god oni bili uzmu malo pameti pa završe zgradu”, kazao je Kokan Mladenović.
