“Svi zapisnici koje sam ja vodila imali su moj potpis i pečat, te djelovodni broj. Osim mene, zapisnike sa sjednica Komiteta za upravljanje kreditnim rizikom potpisivala je i predsjedavajuća Jelica Petričević”, kazala je Čanović.
U nastavku svjedočenja, Čanović je kazala da se slabo sjeća detalja i navela da se djelovodna knjiga nalazila kod izvjesne Vildane, sekretarice Jelice Petričević. Nakon što je vidjela zapisnik, svjedokinja je kazala da na njemu ne stoji njen pečat ni potpis, a da kao takav ne važi. Sudija je svjedokinji predočila i djelovodnu knjigu, u kojoj zapisnik nije zaveden.
“U djelovodnoj knjizi ga nema i nije mi poznato kako je moglo do toga doći. Svaki zapisnik sa sjednice Komiteta za upravljanje kreditnim rizikom koji sam sastavila – potpisala sam. Ne znam kako to da ovdje nema mog potpisa i pečata”, navela je svjedokinja.
Ona je na pitanje branioca optužene Petričević, advokata Vladana Bojića, kazala da nije sigurna da li je prisustvovala svakoj sjednici, jer nekad zbog odmora ili bolovanja nije dolazila na posao.
Svjedok Ivan Lero, koji je bio zaposlen kao kreditni referent u Prvoj banci 2007, kazao je da se ne sjeća konkretnog slučaja. On je naveo kako je obrađen zahtjev za dodjelu kredita i kako je unešen u informacioni sistem pod njegovom šifrom.
“Ja se toga zahtjeva za dodjelu kredita ne sjećam, ali moja šifra je unešena u informacioni sistem banke. Teorijski je moguće da je neko promijenio moju šifru i unio podatke u informacioni sistem banke”, naveo je svjedok.
