Ovih “20 odsto svijeta” će postaviti ton u demokratiji na objema stranama Atlantika, a upravo kako bi vam to rekao svako ko se kladi na konjske trke, neki od njih biće na kraju u laganom galopu. Počnite s predsjednikom Donaldom Trampom.
Kockari, koji su bili mnogo bolji u predviđanju političkih rezultata u odnosu na anketare, trenutno ukazuju na izglede da je prilično desničarski milijarder kojem se teško suprotstaviti dostigao šanse za ulazak u Bijelu kuću od 6-1, odnosno 17 odsto.
Zanimljivo, ovo su otprilike iste šanse koje ima i Džeremi Korbin, ultralijevo krilo Laburističke partije da postane novi britanski premijer. U Francuskoj kockari ukazuju na vjerovatnoću da Marin Le Pen pobijedi na predsjedničkim izvborima 2017. godine, koje iznose oko 25 odsto, djelimično zbog toga što desnica ima prilično dobre šanse za ulazak u drugi krug. Girt Vilders, još jedan desničar prethodno smatran autsajderom, vjerovatno ima iste šanse da postane sljedeći holandski premijer.
Ostale nekada nezamislive mogućnosti mogle bi uskoro postati stvarnost. Američka verzija Korbina, Berni Senders, kojeg je Tramp nedavno nazvao “ludakom” trenutno ima oko pet odsto šansi, ništa manje nego Džeb Buš. Plus, Senders je okupio neku vrstu korbinističke koalicije studenata, penzionera i zaposlenih u javnom sektoru koji bi trebalo da mo obezbijede primarno dobar rezultat. Ako Hilari Klinton upadne u još jedan skandal, demokrate bi se mogle naću u socijalističkoj trci za nacionalnu kartu.
Tu nijesu samo “ludaci” kandidati, već su i neki neslućeni doga]aji takođe izrazito mogući. Ove godine, možda već u junu, Britanija može izglasati napuštanje EU.
Kladioničari i dalje očekuju da će u zemlji ostati status quo, iako je većina stručnjaka manje sigurna u ono u šta se vjerovalo tokom škotskog referenduma 2014. godine, za koji se ispostavilo da je bio neprijatna trka za približavanje britanskom establišmentu. Nelagodnost koja nas je dovela do ovog trenutka neće popustiti.
Na objema stranama Atlantika, čak i kada ekonomije jačaju, glasači širom političkog spektra su uznbemireni zbog otprilike istih stvari, uključujući nejednakost i globalizaciju, a naročito zbog imigranata i tržišta. Korupcija i neefikasnost, kako kroz američku monetarnu politiku, tako i kroz nedostatak odgovornosti u EU, djelimično objašnjavaju zašto nijesu izliječene bolesti zapadnog svijeta.
No, još je jedan razlog zbog kojeg nejednakost ne pogoduje donošenju lakih i brzih rješenja. Generacije se ne edukuju preko noći, a ekonomsko prestrojavanje koje donosi tehnološki razvoj ne rješava stvar za kratko vrijeme. Drugim riječima, 20 odsto svijeta će ostati ovakvo. Naviknite se na to.
Prevod A.N.R
