Piše: Adnan Čirgić
Jutros je na četničkome glasilu IN4S, neformalnome biltenu Vlade Crne Gore, proćamkao bradati državni izdavač Radomir Uljarević u tekstu “Grabež oko korita” koji je posvetio meni i – kako veli – mome “posilnome” Aleksandru Radomanu. Laže Uljarević bezgranično kako smo uhvaćeni u djelu piraterije, kako pośeduje sudski dokaz da smo plagijatori, kako smo posegli za “tuđim i neotuđivim intelektualnim pravom”, kako smo zbog toga pravosnažnom presudom osuđeni, kako se bavimo glibom piraterije. Ako ne laže, neka me tuži za uvredu i povredu časti – s pozivom na tu sudsku presudu! Laže jer zna da je sudski spor za plagijat vođen protiv njega a ne protiv nas, a zna i da nije osuđen ne zato što nije plagijator no iz procesnih razloga, jer je njemu naklonjena sudija odlučila da tužbu proglasi povučenom.
Dalje taj miljenik bivšega premijera Lukšića i gotovo svih bivših ministara kulture (sve dok taj resor konačno nije ukinut) veli kako smo “opskrbljeni nacionalističkim, umalo ne rekoh – nacističkim ambicijama i strastima”, kako je FCJK takozvani a Institut za crnogorski jezik lažni, kako se Matica crnogorska nezakonito finansira iz budžeta, kako smo “krenuli da preuredimo Crnu Goru, počev od jezika nipodaštavajući sve vrijednosti tradicionalne Crne Gore” i tako redom – sve spram svojega bradom prekrivena obraza i spram glasila koje je objavilo njegovu hulu. Pita se Uljarević: “Zašto drug Čirgić, to je javno obećao, ne pođe u Spuž, da odleži krivicu i da se tamo ispovijedi zato što je posegao za tuđim i neotuđivim intelektualnim pravom, a za koje je nepočinstvo pravosnažnom presudom osuđen, zajedno sa profesorima tzv. FCJK sa Cetinja, za koje sada već postoji sudski dokaz da su plagijatori”.
Laže Radomir Uljarević i nema toga sudskoga vještaka koji može znati je li mu masnija laž ili brada i kosa. Laže Radomir Uljarević da je sud presudio da smo izvršili intelektualnu krađu i plagijat. Laže Radomir Uljarević da ja imam posilnoga i da Aleksandar Radoman može biti bilo čiji posilni. Laže Radomir Uljarević da sam mogao poći u Spuž da odležim “krivicu”. Da sam mogao odležati u Spužu za onih 15 hiljada eura kojima sam Uljareviću i družbi odlukom suda morao “nadoknaditi” ono što su ukrali, radije bih ih odležao no ih njima dao. Teško da bih među zidinama spuškoga kazamata srio veću pogan od Radomira Uljarevića koji se slobodno šeta po “oslobođenoj” Crnoj Gori.
Da ne živimo u besudnoj zemlji, ne bi Radomir Uljarević i družina dobili gotovo 45.000 eura “odštete” za bespravno stečenu knjigu. Da ne živimo u besudnoj zemlji, śutra ujutro bih pokrenuo tužbu zbog gomile laži i uvreda. Da ne živimo u besudnoj pokrajini Srpskoga i Ruskoga svijeta, ne bi Radomir Uljarević bio jutros u prilici objaviti svoje laži i uvrede na IN4S-u jer bi taj proruski i velikosrpski propagandni portal bio ugašen. Da ne živimo u zemlji u kojoj šefica Delegacije EU u Crnoj Gori gđa Popa političku smjenu glavnoga specijalnog tužioca Milivoja Katnića, čovjeka koji je spriječio da ruske službe sprovedu državni udar u CG, i njegovu zamjenu čovjekom koji je poznat kao sudija što je puštio na slobodu domaće saradnike ruskih službi u tome planiranom državnom udaru – pozdravlja kao reformski iskorak, ne bi se Radomir Uljarević osokolio na jutrošnju pisaniju. Zna Radomir Uljarević đe živi, zna da mu može bit.
Poziva se Uljarević na vrijednosti tradicionalne Crne Gore. Kad bih mu na lažavinu i na pljačku odgovorio u skladu s pravilima te tradicionalne Crne Gore, nema sumnje da bih mu ispunio želju da me odlukom suda pošalje u Spuž. Kad bih ga tužio zbog jutrošnjega mu teksta, opet bih mu ispunio želju da mu odlukom naklonjenoga mu suda dolijem u džep još koju hiljadarku. Odustajući od toga da mu ispunim i jednu i drugu, ostaje mi samo da mu poželim: Kako pravo – tako zdravo, Radomire!
