Piše,
Andreas Beker, Dojče Vele
U SAD je po prvi put zbog manipulacije vrijednostima izduvnih gasova osuđen jedan inženjer Folksvagena. Bilo bi dobro kada bi meta pravosudnih organa postali i sami šefovi autoindustrije
Džems Robert Liang, njemački državljanin i od 2008. godine zaposlen kao inženjer Folksvagena u SAD, već je septembra prošle godine priznao da je radio na ilegalnom softveru kojim je Folksvagen manipulisao rezultate testova izduvnih gasova. Zbog toga što je priznao krivicu, državno tužilaštvo je tražilo znatno manju kaznu od maksimalne. Na kraju je osuđen na 40 mjeseci zatvora i kaznu od 200.000 dolara. Liang je sarađivao s pravosudnim organima i pomogao im da dobiju uvid u rabote „kompanije koja je u težnji za osvajanjem tržišta i ostvarivanjem profita izgubila etičko sidro“.
Pri tom se ne sme zaboraviti da je cilj osvajanja tržišta i smjene japanskog konkurenta Tojote s pozicije najvećeg proizvođača automobila na svijetu bio cilj koji je postavio Martin Vinterkorn, šef Folskvagenaod 2007. do izbijanja skandala 2015. godine. Svojim odlaskom uz masne otpremnine je prije dvije godine tek naizgled preuzeo odgovornost za skandal.
Vinterkorn još danas tvrdi da manipulacije oko dizel-motora nije naredio niti da je o njima bio obaviješten. Državno tužilaštvo u njemačkom Braunšvajgu doduše vodi istragu protiv njega, ali još nije podiglo optužnicu.
Do sada su krivični postupci pokrenuti samo protiv nižerangiranih u hijerarhiji koncerna – osim Lianga, to je još petoro ljudi u Njemačkoj i dvoje u SAD. A to se uklapa u Folksvagenovuverziju priče da su softver za manipulaciju skrojili tehničari i inženjeri, a da šefovi, eto, pojma nijesu imali.
Ta teorija sve manje drži vodu nakon pojedinosti koje su izašle na vidjelo proteklih sedmica. Na primjer da su se lideri svih njemačkih proizvođača automobila godinama sastajali u tajnim radnim grupama kako bi se dogovarali oko problematike dizel-motora. Ljudi iz Audija su navodno već prije nekoliko godina upozoravali da bi manipulacija sa vrijednostima izduvnih gasova mogla da bude otkrivena. A jedan uhapšeni bivši inženjer Audija tvrdi u dokumentu kojim se brani da je šefovski sprat koncerna još 2006. znao za manipulacije. Šef Audija tada je bio Martin Vinterkorn.
Njegova tvrdnja da nije ništa znao ne uklapa se u imidž šefa koncerna koji se brine za svaki detalj, a koji je Vinterkorn godinama njegovao. Pred jednim novinarom Špigela se 2013. godine pokazao kao suvereni kormilar koncerna koji je opsjednut detaljima pa je ovaj napisao: „Gleda on auto izvana, gleda i gleda, nos je približio vrućem metalu. I šta vidi? Na rubu poklopca motora je sivi lak malo deblji nego inače. Vinterkorn očima traži svog asistenta i daje mu znak.“
Malo je vjerovatno da šef kojega zanima i najmanja nepravilnost u nanošenju laka nije ništa znao o manipulacijama.
“Mali završe s omčom oko vrata, veliki se izmigolje“, tako glasi jedna njemačka poslovica. Ali da to nije uvjek tako pokazuje primjer iz Južne Koreje gdje je upravo nasljednik imperije Samsunga osuđen na pet godina zatvora.
Ne zna se još hoće li Martin Vinterkorn morati pred sud. Ali to je sve izglednije sa svakim novim procesom koji se pokrene u slučaju manipulacija dizel-motorima.
