Kroz obuke, koučing i savjetovanje, moje kolege i ja smo u prilici da čujemo potrebe ljudi u radnom okruženju. Na žalost, one na našim prostorima često kreću od osnovnih stvari koje bi trebalo da budu podrazumijevane (npr. kontinuirana plata, iznos plate koji zadovoljava realne potrebe, bezbjednosne mjere na radu, okrečene prostorije, jasna raspodjela zadataka, balans između posla i privatnog života…). Kada se otvori ta tema, uvijek je neiscrpni izvor nezadovoljstva i frustracije, dobrim dijelom zato što je nešto od toga u realitetu van naše moći i odgovornosti, jer je domen politike, ekonomije… Sa druge strane, toliko toga jeste u našoj moći i odgovornosti i možemo da obezbijedimo i izvedemo, a što će dovesti do zadovoljnijih zaposlenih a povratno i boljih rezultata i performansi na poslu. To su prije svega esencijalni elementi zdravog međuljudskog odnosa. Kada radimo sa direktorima i liderima upravo radimo i na konceptima koji su opisani u nastavku.
Dozvola! Tako moćan koncept i uticaj koji se krije iza te riječi, a opet na žalost, mnogo više u poslu (a i životu generalno) koristimo koncept zabrana. Zabrane limitiraju i dovode do stagnacije, dok dozvole daju opcije i živost, akciju! Logika je vrlo jasna: kad nešto doživimo kao zabranu, razmišljanje nam ide u pravcu negativnosti, osjećanje u pravcu tuge, bunta, frustracije, a ponašanje se stopira ili okrene u kontru, inat. A kada dobijemo dozvolu – razmišljanje ide u pravcu iznalaženja opcija i mogućnosti, osjećanje u pravcu optimizma i zadovoljstva, a ponašanje u akciju… Umjesto da se fokusiramo na to šta sve ne možemo/ne smijemo (naravno da postoje određene zabrane koje su vrlo korisne i neophodne jer postavljaju granice), funkcionalnije je da vidimo šta sve umjesto toga možemo i smijemo. Šta to znači u poslovnom kontekstu? Efektivni lider i autoritet će prepoznati psihološku snagu ovog koncepta, i u svom radu sa ljudima obezbijediti potrebne dozvole. On će dati ljudima dozvolu da misle, da uključe svoje zrelo kritičko razmišljanje i daju svoj doprinos , a ne da se puko adaptiraju naredbama koje dolaze “od gore”. Daće dozvolu da ljudi uče i rade drugačije, jer njegov način rada vjerovatno nije jedini tačan i ispravan. Daće dozvolu na otvorenost i bliskost što znači da će tražiti iskreni fidbek i njegovati iskrenu komunikaciju, dobre timske odnose, a ne psihološke igre i manipulacije. Dozvola na važnost svakog pojedinačnog člana kolektiva, od domara pa sve do direktora, i važnost njegovog posla i funkcije, može samo doprinijeti osjećaju odgovornosti i motivacije. Davanje ovih i mnogih drugih dozvola naravno može biti direktno, kroz riječi. Mnogo efektivniji metod je, međutim, življenje tih dozvola. Ljudi će onda moći da uzmu te dozvole posmatrajući model. A tako se najbolje usvaja i uči.
Zaštita. Dok usvajamo i vježbamo nova razmišljanja i ponašanja koja potiču iz dobijenih dozvola, potrebno nam je makar minimalno sigurno okruženje, zaštita. Kao što je to potrebno djetetu dok isprobava nove motoričke i psihološke mogućnosti koje je dobilo fazom razvoja i odgojem, tako ta potreba postoji i u radnom okruženju, bez obzira na uzrast i kontekst. Dobar lider će se pobrinuti i pružiti zaštitu. To može raditi na brojne načine – obezbjeđivanjem informacija i fizički i zakonski sigurnog radnog okruženja i dokumentacije, pažljivim biranjem individualnih i grupnih aktivnosti i zadataka, intervenisanjem kada je to neophodno, davanjem fidbeka na konstruktivan način, organizovanjem obuka i edukacija. On će voditi računa o povjerljivosti informacija (i poslovnih i ličnih od svojih kolega), i neće davati obećanja koja nijesu u skladu sa realitetom. Pitaće ljude sa kojima radi koje su njihove potrebe da bi se osjećali sigurno. Dobar lider će zaštititi i tako što će davati savjete i smjernice, tj. pomoć u procesu, a neće spašavati tako što će raditi on umjesto ljudi koji za to imaju kapaciteta ili delegirati nešto samo jednom članu. Dobar lider će pružiti zaštitu tako što će na kraju dana transparentno uzeti svoj dio odgovornosti za rezultate i učinak kolektiva.
Moć i potencija. Da bi se usvojile pružene dozvole i osjetila obećana zaštita, mora da postoji iza toga realna moć, kapacitet. Da bi se lider vidio kao moćan on mora pokazivati lični osjećaj odgovornosti i integriteta, znanje, autentičnost, mora pružiti utisak povjerenja. To može da demonstrira odeđenim znanjem i razumijevanjem, posvećenošću kontinuiranom procesu učenja, samosvjesnošću, samoanalizom, brigom o sebi i sposobnošću za promjenom (mišljenja, osjećanja i ponašanja). Lider treba da pokaže entuzijazam za ono što je cilj rada i misija organizacije, da ukaže na prednosti koje pomjeranje i promjena mogu da donesu pored sigurnosti koju ima status quo, da ističe primjere prethodnih uspjeha a ne samo problema. Osjećaj moći i snage će prenijeti pokazujući vjeru u sposobnosti ljudi sa kojima radi, a ne degradiranjem ciničnim komentarima, i pomažući im da pređu prepreke, a ne fokusiranjem na zastoj.
Dozvole, zaštita i moć su univerzalni koncepti i stoga mogu biti primijenjeni u svakom međuljudskom odnosu – među kolegama, prijateljima, u porodici, roditeljstvu, školskoj učionici. Uvijek se makar neki sadržaj koji spada u njih može sprovesti (i to nezavisno od politike, novca, sistema, mehnizama odbrane). U tome je upravo njihova jačina i realitet. Probajmo!
Autor je Tijana Ignjatov, Hogan Coach i psihološki savjetnik u Blue Coachu
