Pokušaj aktiviranja kuke i motike u Crnoj Gori ovoga puta prolazi bez podrške zvanične Srbije. To je važna činjenica, koju ne treba da zaboravimo. Što god da su motivi za takav odnos beogradskih vlasti – ostaće zabilježeno da Crna Gora po prvi put, poslije praktično dva puna stoljeća, može svjedočiti da je izraz “bratski odnosi” oslobođen “štrbavica”, kako je znake navoda zvao naš profesor maćehinskog jezika iz vremena srednjeg usmjerenog obrazovanja.
To, naravno, ne znači da reakcije iz susjedne Srbije mogu proći bez tužnih poruka lokalnih nacionalista i onih “sa poreklom”, uz prigodne četnikolike poruke. Srpsku crkvu ćemo ovoga puta preskočiti, jer je to jedna dosadna konstanta – i kada je o Crnoj Gori riječ.
Ni ruski uticaj nije novina – pitajte Sćepana Malog i knjaza Danila. Nove poruke iz Kremlja zvuče kao da su iz sovjetskoga doba. Diplomatski umivena i suštinski korektna inauguralna izjava novog ruskog ambasadora Gricaja utišana je brutalnim pozdravima umirovljenog generala Rešetnjikova i ponoćnim kominikeima iz ruskog MID-a. Čemu ta preša, zapitali bismo se, kada ne bi znali to što svi znamo.
Lideri DF i njihove trupe iz “nezavisnih” medija i lokalne brigade iz poneke NVO, možda i misle da je njihov poduhvat centralna pozornica nove konfrontacije Zapada i Naših (tj. njihovih). Biće prije da Baćuške smetaju u okviru nove globalne realnosti, gdje se linija nadgornjavanja razvukla sa istoka Ukrajine do sirijskih pustara. Nas i naše susjede je teško zaobići – Balkan je vazda bio … kasetna bomba, da upotrijebimo nove izraze za stare i tužne istine.
Kremaljska smetnja svakako ima više nivoa. Medjutim, Crna Gora je poligon, a ne razlog trvenja.
Da li je to bitno liderima novog “dešavanja naroda”? Očigledno da nije. Njih interesuju druge rabote – pa što košta – da košta.
Dakle: prisustvujemo još jednoj repeticiji ponavljanja već vidjenih otrcanih i neoriginalnih obrazaca novije i starije crnogorske istorije, koja nas opet stavlja u lažnu dilemu, koja to, kad mućnemo našim ponositim glavama, nikada nije ni bila.
Providan je pokušaj, za one koji žele da vide cijelu sliku, da se na čelo Crne Gore stave ljudi koji ne priznaju istu, niti Crnogorce, niti seriju normalnih i ljudskih stvari – bar koliko nam sjećanje seže, od početka rasapa u bivšoj zajedničkoj domovini.
Jer, ako želimo da mijenjamo našu državu – treba i da čuvamo i sačuvamo našu državu. Pristupanje Alijansi će otvoriti mogućnosti da mi mijenjamo našu Crnu Goru, bez depeša i instrukcija sa daljih i bližih adresa.
Zato je subota dan za čitanje ili neku drugu korisnu kućnu rabotu. To će biti snažniji doprinos istinskoj promjeni vlasti u ovoj zemlji, nego sva agresivna retorika one opozicije koja je u koroti još od prvog jutra poslije našeg referenduma o nezavisnosti.
Eto tako.
