Doći će, samo što nije! Zar ne vidite da vam je prošlo tik ispred nosa?!
Zaneseni sopstvenim transom, uživaju u muzici koja uspavljuje. Ne žele da se mijenjaju. Dobro im stoji dva broja manje odijelo.
Kreativnost im nije jača strana. U stvari, imaju otpor prema idejama koje bi iole mogle zatresti okvire koje uporno namještaju oko glave. Ne daj bože da se pomjeri, za milimetar, čudni okovratnik, nastao haos bi!
Naučili su da gledaju pravo. Svako cimanje moglo bi iščašiti vratni pršljen. Zato brižljivo namještaju okovratnike, u strahu da ih ne izgube.
Ukalupljeni razmišljaju na čudan način. U stvari, da li je to razmišljanje ili oživljavanje nametnutog kalupa. Mozak je zaražen virusom. Teško da se može naći neki stručnjak da popravi program pri izdisaju.
Uglavnom djeluju u grupma. Najjači su zajedno. Tada ideje i misli imaju najveću moć.
Glas se daleko čuje. Horski znaju da riješe slučaj, poput Šerloka Holmsa. Mogu čak da obesmisle postojanje svega što se kosi sa njihovim uokvirenim svjetonazorom.
Kobni su njihovi susreti sa svim što je suprotno stavovima koje su proizveli. Što je um otvoreniji, okovratnik biva sve tješnji. Steže, peče, zaustavlja disanje, nagoni suze na oči. Traže vazduha, grcaju, ali grčevito stežu kalup. Nema veze to što gube dah, bitno je da se kragna ne pomjeri, ni pedalj. Stoje u mjestu riješeni da ne odustanu od misije.
Misija? Dobro ste čuli, postoji razlog zašto su tu. Zarad viših ciljeva, bar tako obrazlažu svoju svrhu. Ne trudite se da pokažete da mislite drugačije. Proglasiće vas ludim ili namćorom.
Pokušaće da vas izlude postavljući pitanja za koja znaju da ne želite komentarisati. Ne znaju oni šta je intimno, jer su navikli da misle u množini. Koliko se god trudili da ignorišete oštre strijele predrasuda koje vas okružuju, one postaju brojnije. Za trenutak se umire, pokušavajući, možda, prikriti pravo lice, ali se jave kada se najmanje nadate. Taman kada se opustite i pomislite da ste pronašli način da doprete do ukalupljenog uma, slijedi otrežnjenje.
Ne, brale, grdno si se zeznuo! Čvrstim stavom zastupaju svoje ideje. Ništa se ne mijenja. Zakržljali u nemoći da bilo šta promijene, grčevito se bore za boje okvira. Svi žele zlatni! On predstavlja zrelost. Odabrani mudraci kite se zlatom, nastavljući misiju soljenja pameti.
Ljubav, mržnja, vjera, izdaja, sve se to podrazumijeva. Nemaju hrabrost da se predaju nikome i ničemu u potpunosti. Sve rade napola. Um ne registruje cjelinu. Nisu kadri da usreće sebe, a bi da prigrle sve što gmiže. Znaju oni sve. Ubijediće vas da vaš ugao gledanja na stvari nije dobar zato što ne vidite dobro. Sa naočarima kao dno od tegle stvari će vam biti jasnije. Ako ni to ne pomogne, povešće vas kod čika psihijatra, da vam da neke pilule. Terapija se mora redovno uzimate dvije žute ujutru, crvene pilule su za veče. Podvlače, u momentima depresije ne posezati za jačom dozom!
Narušenog vida i sluđeni od tabletica niste ni primjetili da su vam stavili okvir oko glave. Zbogom pameti. Dosta ste mislili! Otkud vam pravo da mislite? Koga ste pitali? Misli koje se kose sa ustaljenim normama unose disbalans. Teži se harmoniji, zato prigrlite dobijene okvire, ili… Šta ili… ili..?
Skinite okvir, izađite iz kalupa! Poljubite ukalupljene u čelo, zapalite im svijeću i bacite grumen zemlje za pokoj duše. Povucite vodu za uvriježenim mišljenjima, šablonima… Povucite dva puta, ako treba. Neka bude čisto!
Sada kada se ukalupljeni na sigurnom, možete sebi dati oduška. Ipak, čuvajte skelete kalupa, neka vas podsjećaju na namijenjeno odlikovanje.
Tako, dragi ukalupljeni, ako se niste udavili u litrima vode koju pustismo za vama, razmišljajte malo svojim balonima, nemojte ih nositi reda radi.
Pokušajte živjeti bez kalupa. Niko vas neće povrijediti. Sve vrijeme se borite sa nevidljivim neprijateljem. Vaš najveći neprijatelj obitava u vama.
Autorka teksta je profesorica književnosti i novinarka
