Otvaranju je prisustvovalo više od desetak protestanata i nekoliko inspiratora koji treba da dovedu do rušenja vlade i formiranju nove, prelazne, koja bi postavila četničke barjaktare na vlast. Peklo se prase, ili možda neka druga životinja iz široke devetnaestodnevne ponude u objektu „Srbadija barska“, što tek treba da utvrdi obdukcija koja će se sprovesti, po mjeri praznih želudaca na licu mjesta.
Koristiće se reagensi tipa brlja, zidarsko pivo, vino crno-bijelo i još po neki iz spektra poslijepodnevnih i noćnih omamljivača.
Uspjeh Demokratskog fronta je utoliko veći što je u eri ekonomske krize uspio da uposli pekare, kuvare i konobare i jedan broj urlikača i dežurnih psovača, zajapurenih udarača na multinacionalnost i multikulturalnost, na etiku i moral.
Sad već osokoljeni „lirskim“ istupima koji mame uzdahe ispod šatorske elegije, vrhovnici Demokratskog fronta nijesu nikada bili odlučniji u naumu da sa svojim zahtjevima istraju do kraja.
U to, ponukani dosadašnjim uspjesima, niko ne smije ni da posumnja, tako da se, gotovo sa sigurnošću može očekivati odlazak vlade, najvjerovatnije na proljeće.
Do tada će Demokratski front, kome je riječ preča od svega, dostojanstveno istrajati i rušenje vlade dočekati na ulici, đe mu je i mjesto. Zahvaljujući njima, uzornim građanima s demokratskim pravom na potestvovanje i neslaganje čak i sa vlastitošću, što je slučaj za izučavanje, srušena je jedino ulica, to jest bulevar kojim se ne može, jer je proglašen za slobodnu teritoriju koja je, uz nerazumljivo aminovanje vlasti postala institucija za respekt.
Donešen je i urbanistički plan za slobodnu teritoriju. Pored pečenjare, tu je kartaški odjel, šah za penzionere, kutak za pijače i brojne druge kulturno sportske organizacije i organi.
Istrajte do kraja! Nego što, poručuju im iz vladajuće koalicije koja, kako izgleda uživa u scenskim efektima na bulevaru koga ovih dana pere kiša, kao i one koji ne mogu doma jer im to ne dozvoljava partijska disciplina. A i uštedi se, jer je voda skupa, pa ovako, uz koji gram pepela sa ognjšta pečenjare za prasca, drevne recepture za dezinfekciju i dezinsekciju, sve se dovodi u red za one kojima je ovakav scenario životni kredo.
Iskreno se ljutim na sve koji ovakve proteste nazivaju anti crnogorske i anti NATOV-ske.
Nijesu to ni protesti protiv vlasti. Oni su upravo svojim činodejstvom i blagoslovom vaskolikog Rista Moračkog Radovića, koji je trebalo da im bude kec iz rukava a ispao duplo golo, popločali put ovoj vlasti da traje za vijeke vjekova.
I da zaključim, kako bi kazali bivši poslanici, sadašnji protestanti kojima vjerujem na riječ da neće u parlament dok ne oburdaju vladu, porukom četničkom vojvodi i njegovom pomagalu Medu malome da obriju prasca do śutra, jer je dan siromašnih, a oni, kako se javno deklarišu u te spadaju.
Ne bi bilo lijepo pa čereče prijatelja na očigled svih, iako drugog prasca nije tako teško nabaviti. Ima ih na sreću, koliko god treba.
Autor
Slavko Mandić
Glavni urednik Skala radija
