Ovaj kvazizločin izdaje simbolizuje nešto više: engleska pjenušava vina svrstavaju se sve više i više među ozbiljne konkurente francuskom šampanjcu. U novogodišnjoj noći, Britanci, izuzetno veliki ljubitelji šampanjca, uvijek bi bili više voljni da otvore bocu u kojoj je ono što je napravljeno, a što je niklo iz njihovog zemljišta. U Velikoj Britaniji prodaja lokalnih pjenušavih vina u 2014. porasla je 27 odsto, dok je tražnja za šampanjcem veća samo pet odsto.
Kao potvrda ovog rasta, porodica Tetanže saopštila je 9. decembra da će zasaditi vinove loze u Kentu. Kupovinom 69 hektara ona je postala prva kuća šampanjca koja je prošla Lamanš kako bi proizvodila sopstveno pjenušavo vino. Tetanže planiraju da zasade šardone, pinot noir i pinot meunier, kako bi se prve boce našle u prodaji oko 2022. godine.
Upitan smatra li da je ova investicija dokaz da je šampanjac sada pod britanskim pritiskom Pjer-Emanuel Tetanže, predsjednik grupe, glumio je da ne razumije o čemu se govori. “Godišnje se proizvodi 330 miliona boca šampanjca. Broj proizvedenih boca pjenušavog vina u svijetu je četiri milijarde. Mi nijesmo konkurencija”. Posebno dok je engleska proizvodnja, gotovo isključivo na jugu zemlje, za sada ograničena na četiri miliona boca.
Ipak, stabilan rast nije varka. Površina vinograda u Ujedinjenom Kraljevstvu udvostručena je od 2007. godine i očekuje se da bude duplo veća do 2020. godine, prema procjeni Asocijacije za trgovinu vinom i pićima.
Globalno zagrijavanje, koje gura prema sjeveru vremenske uslove pogodne za uzgoj vinove loze, možda je upravo ono što gospodin Tetanže odbija da objasni. Za njega su vjerovatno ekonomski argumenti jači: kupio je zemlju u Kentu po cijeni od 80.000 eura za hektar, u Šampanji je cijena 20 puta veća.
Kada je riječ o kvalitetu, vidi se napredak. Nedavna degustacija naslijepo koju je organizovao časopis Noble Riot bila je uspješna u engleskim vinarijama i u Saseksu i u Hempširu, premašivši neke šampanjce. Hambledon Classic Cuvée i Nyetimber Classic Cuvée 2010 osvojili su više poena od boca Pola Rožera, Vev Kliku i Tetanžea. A i britanska vlada mogla bi početi nešto da preduzima.
Nik Herbert iz Saseksa zatražio je od ministara da na svojim prijemima služe engleska umjesto francuskih ili drugih vina iz ostatka svijeta. Liz Trus, državna sekretarka za hranu, obećala je da će to razmotriti u 2016. godini.
Piše: Erik Alber, Le monde
Prevod A.N.R.
