Kolumne

Sultan umjesto sultana

Jovan Rabrenović

Piše,

Jovan Rabrenović, predsjednik Odbora Glavnog grada Podgorica LPCG

Dok su prijestoni grad Cetinje nadlijetali borbeni helikopteri, dok se zemlja tresla od ekspolozija šok bombi, dok su žene zapomagale od udaraca gumenih metaka i dok su đeca plakala od stotina i storina ispaljenih suzavaca po prostoru upola manjem od fudbalskog igrališta, neko je smišljao pakleni plan kako da postane Sultan umjesto Sultana. Elise borbenog jurišnog helikoptera Bel nijesu samo, kako se to u prvi mah činjelo, spustile na sveto manastirko tle nedostojnog popa, nego su i donijele miris neke nove Crne Gore, svima nama potpuno nepoznate. Nije to bio taj užasni smrad suzavca koji i sad osjećamo u nosnicama i plućima, već nešto mnogo zlokobnije čemu se niko nije nadao toga dana.

U noći između 4. na 5. septembar iza leđa i očiju crnogorske javnosti dogovorena je nova vlada ili je samo realizovan prijašnji dogovor o novoj raspodjeli mandata i izvršne vlasti u Crnoj Gori. O tome nijesu znali ni oni koji su se slavodibitno cerekali sa malih ekrana kako su baš oni upravljali Operacijom Cetinje i kako su zaslužni što je volja beogradskog vožda ispoštovana baš kako je on to tražio i zahtijevao. Nijesu Jude svoga roda znale da su zamijenjeni ili smijenjeni i da će uskoro biti formirana neka nova vlast i nova još osvježenija vlada, a da će njihova uloga biti tek ceremonijalna i izvršna kako „tata kaže“.

A šta nam donosi ta nova najavljena vlada, očigledno ništa čemu se treba radovati sem još dubljenje i bučnije propadanje države u koju se svi zaklinju samo što neki od njih skrivajući ruku iza leđa križaju prste da javnost kojoj se zaklinju ne vidi njihov gest i pravu namjeru. Neće nas začuditi ukoliko Crna Gora bude imala dvije vlade istovremneo, jer zašto da ne, pa đeca kad se posvađaju oko igrački mudar roditelj kupi svakom svoju, neka se igraju samo da su mirni i da neki belaj ne prave.

Ova odlazeća vlada (odavno smo je tako nazvali), je imala dvije avio-kompanije, napravila je dug od miljardu eura za svega par sati i to prije nego je stupila na dužnost, zaustavila proces integracija, dovela nas na svjetski vrh po broju zaraženih od korona virusa. A predstavljena je kao ekspertska! Šta onda tek da očekujemo od ove nove unaprijeđene verzije vlade u kojoj će svi opozicioni politički lideri imati po jedno ministarstvo, da se zore i po polju šenluk čine, kako to pjesma kaže.

Dobijamo vladu, ako se to ikada desi, za zadovoljavanje taštine pa ako je ona prva osvježena vlada bila apostolaska onda će ova biti vlada sujeta ili sujetnosti. Baš lijepo zvuči posebno jer ta riječ sujeta potiče iz ruskog jezika, zato će nekim ministrima i potpredsjednicima srce biti puno sujete kad se tako u javnosti prozovu možda čak i predstave jer eto drže se majčice Rusije i kad je najteže. A šta može biti glavni zadatak nove vlade postavljene po dekretu ranije pomenutog beogradskog vožda i njegove ideološke desnice Rakovića, ništa drugo nego nastavak uspješnog uništavanja crnogorske privrede, zatiranje i zabrana crnogorskog identiteta, kažnjavanje neistomišljenika strogim zatvorima a po potrebi oformiti gulage (opet te divne ruske riječi), zatim disolucija građanskog društva, izjednačavanje četništva sa narodnooslobodilačkom vojskom odnonso partizanima, uvođenje i crkvenih sudova pa možda opet ožive srednjevjekovne vještine plivanja u džakovima, ili grijanja na logorskim vatrama (mada ima jedan kraći naziv na vrh mi je jezika na slovo l).

Sve bi ovo bilo moguće i izvodljivo, ma koliko ponekad izgledalo žovijalno, jer sa njima i najcrnje nije dovoljno crno nego može biti još i grđe, ponavljam sve bi ovo bilo moguće da nije bilo upravo onog 4 i posebno 5 a bogme i 12 septembra kad se na ravnom Cetinju pokaza šta je istinska Crna Gora koja se ne plaši ni borbenih helikoptera ni oklopnih vozila ni kalašnjikovih cijevi, ni sve sile zemaljske dovedene da razbije bedeme i barikade ljubavi prema svojoj domovini.

Upravo slavni Belveder i Dvorski trg su bili znak da Cetinje neće pasti i da Crna Gora neće pasti, upravo su Belveder i Dvorski trg, i Njegoševa i Bajova i sve ostale ulice napravile jedinstvo među Crnogorcima svih vjera i etničkih pripadnosti. Kako je samo bilo lijepo viđeti onu sliku crnogorske opozicije ujedinjene i pročitati saopštenje poslje sastanka svih lidera crnogorskih opozicionih partija, pa ako ništa drugo barem su nas objedinili i pokazali da možemo drugačije i da moramo bolje nego do sad. Političari su nam dali više nego nadu da će skoro doći kraj ovim eksperimentima i da će jednu vlast koja najviše liči na Moai statue ljudskih figura sa Uskršnjih ostrva zamijeniti ona koja će nas, sasvim je sigurno, uvesti u EU jer nam tamo i pripada mjesto.

Send this to a friend