Piše za CdM Dušan Pajović
Belgija, Francuska, Njemačka i Švedska… Obećane zemlje za skoro svakog Balkanca i Balkanku. Šteta što su te države tu gdje jesu jer su zasnovane i opstale na mučenju, prisilnom radu i/ili prodaji oružja koje je korišćeno za osvajanje teritorija. Mnoge od njih npr. i dalje čvrste drže svoje okove oko zemalja Globalnog Juga, putem javnog duga i monetarne zone koja veže Afričke valute za euro i “zapadne” banke. Za sve Tesle i druge “fensi” električne automobile je zaslužan upravo Globalni Jug, koji ne dobija skoro pa ništa od toga. Recimo, litijum se rudari većinski na Globalnom Jugu, da se bijele ruke ne bi uprljale i razboljele, a njihovo zemljiste zagadilo. Zbog toga zemlje poput Čilea i Argentine pate od uništavanja plodnog zemljišta, zagađenja vode i povećane pojave respiratornih problema; čime se dalje održava sistemski rasizam i neokolonijalizam.
Evo baš je Evropska komisija najavila izglasavanje gasa i nuklearne energije kao zelenih izvora energije. Valjda nije važno što je nuklearna energija opasna, nepouzdana, što zahtjeva maksimalno angažovanje službi i masovno nadgledanje građana i građanki, kao što nije ni važno to što su upravo civilni programi nuklearne energije prvi korak ka pravljenju nuklearnih oružja. Ma i koga briga što gas, kao fosilno gorivo, treba da bude obojen zelenom bojom? Iako gas neminovno prilikom bušenja, ekstrakcije i transporta oslobađa metan, koji je prema najkonzervativnijim procjenama makar 25 štetniji za životnu sredinu od ugljen-dioksida.
Kažu naši političari, intelektualci i aktivisti da tome treba težiti. Treba slušati Makrona i Von der Layen, a ne nas Južne Slovene “sa IQ 86”. Oni su toliko pametni i emancipovani da se uplitanje i direktno finansiranje političara naziva lobiranjem, a ne kao kod nas, diviljih plemena, mito i korupcija.
Te “emancipovane” i “ekološki osviještene” zemlje G20 su dale preko 3 triliona eura subvencija industrijama fosilnih goriva od Pariskog sporazuma, dok 15 EU članica regularno više subvencioniše iste industrije naspram obnovljivih izvora energije. A ako se pitate gdje odlazi silni novac koji plaćete za mjesečne račune za struju i grijanje, vrijedi napomenuti da naftne i gasne kompanije ruše sve rekorde, te će ove godine profitirati 834 milijarde dolara čistog novca. Dodatno se aktivno protive zabrani dizela i benzina.
Zašto? Pa jer predsjednica EK-a Ursula Von der Layen dogovara “zelenu tranziciju” sa direktorima Shell-a, E.ON-a i drugih vodećih kompanija industrije fosilnih goriva. Slično kao i kod nas, za spore promjene i devastaciju okoline su tim oligarsima onda kolektivno krivi neodgovorni građani i građanke i njihova needukovanost.
S obzirom na kredibilitet Evropske komisije (EK), ne sumnjam da postoji neko ko će im ukazati koji su stvarni ekološki problemi, ali za naše, balkanske političare, i nisam tako siguran. Pa svu edukaciju o ovoj temi upravo dobijaju od EK, kojoj ne odgovara da se status quo promjeni, ili od Evropskih Zelenih, čiji prominentni članovi odobravaju odluku koalicije za usmjeravanje 100 milijardi eura ka militarizaciji. Osim napomene da će tim novcem vjerovatno ponovo vršiti invaziju u ime gore pomenutih firmi, važno je reći da vojska nije nimalo eco-friendly. Naime, samo američka vojna industrija više šteti životnoj sredini, nego mnoge države, uključujući Švedsku, Norvešku, Peru i druge. Dok je brutalna ruska invazija Ukrajine, pored ljudskih života, odnijela biodiverzitet i veliku količinu čiste vode, pritom zagađujući vazduh i rizikujući “novi Černobilj”.
Ekonomiju Crne Gore nije rasturio IQ 86, iako tako tvrdi naš aktuelni premijer. Ekonomiju su uništili bahatost, lični interesi i neznanje političara i ljudi na vlasti. Isto tako zadnji ekser u kovečegu same ekološke države, pa i Evrope, neće biti ponašanje građana/ki nego uvjerenja donosioca odluka da se klimatska kriza riješava biciklizmom i limenim slamkama. Lako mogu zamisliti kako naša politička „elita“ u svom omiljenom restoranu naručuje najskuplja riblja jela ili stejkove, dok uz piće naglašavaju konobaru da slamku ne žele – da bi sačuvali planetu. Gospodo političari i dragi aktivisti, otpad samo ribarske mreže čine čak 46% svog otpada Tihog Okeana, dok slamke čine samo 0.025% plastičnog otpada u svjetskim okeanima. S druge strane, životinjska agrokultura je zaslužna za najmanje 32% globalnih emisija metana.
Takođe, samo 100 firmi koje drže monopol emituje 71% svih efekata staklene bašte u atmosferi. Da, to su one firme ka kojima bi vrlo rado potrčali da im date poreske olakšice i predstavite ih kao mesijanske „strane investitore“ koji otvaraju radna mjesta. Brza moda, čije otvaranje slavite uz crvene vrpce, je odgovorna za više zagađenja nego svi automobili ovog svijeta, dok turizam na kojeg se mučki oslanjate doprinosi 8% globalnoj emisiji gasova.
Balkanska „elito“, IQ kao „naučni“ koncept, ne spominjite. Jer se samo po tome možete poredit sa prethodno navedenim zemljama, koje su, doduše u sada već daljoj prošlosti, koristile IQ da pravdaju svoje imperijalističko i kolonijalno djelovanje. Dakle, oni su tim narativom ciljali na osvajanje i ugnjetavanje, a vi na lično bogaćenje i ostajanje na vlasti uprkos neuspjesima. Ali eto, koliko znate o ekologiji, toliko znate i o IQ-u, kojeg savremena psihologija ne vidi kao relevantan podatak.
U Davosu, umjesto zdravice našem malom IQ-u, kolektivno se dogovorite da ćete za promjenu prepustiti vođenje društva upravo društvu. Jer ista šačica moćnika decenijama ne uspijeva da riješi probleme već ih, šta više, kreira i dalje reprodukuje.
Prepustite nam municipijalnu, državnu, regionalnu i svjetsku umreženost kroz skupštine građana i usaglašavanje političkih mjera sa naučnim konsenzusom. Uvjeravam vas da ćemo se snaći. U procesu ćete izgubiti privilegije, ali ćete dobiti čitavu Planetu. Kruziranje jahtom vaših potomaka po potopljenom Bangladešu ih neće spasiti od lavine praistorijskih bakterija koje će biti oslobođene otapanjem lednika zbog globalnog zagrijevanja.
Evropska unija i njene institucije moraju biti medijator ovom procesu, a ne lavor za karijeriste i dobro plaćene lobiste.
Time, iako Evropska unija ne treba biti trenutni uzor, ona mora biti model kojem trebamo težiti, između ostalog jer su alternative mnogo gore. Zajedništvo i solidarnost, izvorne ideje nastanka Unije su prijeko potrebne. Ni velikodržavni projekti poput Otvorenog Balkana, ni Rusija ni Kina neće pomoći ni u ozelenjavanju ni demokratizaciji Balkana, dok bi npr. EU to mogla. Zemlje Zapadnog Balkana moraju težiti članstvu u Evropskoj uniji, da bi je dalje, zajedno sa drugim progresivnim snagama, izunutra demokratizovali. S obzirom da svi dijelimo istu planetu, moramo dalje sarađivati sa drugim zemljama Globalnog Sjevera, ali i Juga, te im platiti reparacionu odštetu, osloboditi ih dugova i tome slično. Zna nadolazeća generacija kako. Ne oligarha koji komanduju od vrha ka dolje, nego horizontalno organizovanih građana/ki, naučnika/ca i aktivista/kinja. Samo im treba prilika.
