Balkanizmi ne trpe kritiku, osporavanja. Znaju biti prilično bahati kada im stanete na žulj. Ponosni su na to što jesu.
Brane se tradicijom, spremni da zareže ako se neko drzno da ih ospori. Kakav si ti to čovjek ako se ne pridržavaš pravila zajednice!?
Elem, ovako stvari stoje…
Prvo pa muško! Lijepo je, brate, što ti imaš punu kuću ženske djece, ali bez plača muškog djeteta, prosto mi te je žao. Džaba sav trud! Je li ti neko rekao da su ženska djeca tuđa večera. Jedna muška glava u kući nadglasaće sedam ženskih!
Rođenje muškog djeteta poseban je događaj za ukućane. Skini tu tandžaru sa tavna i zaparaj nebo. Valja se, kažu, potegnuti za nelegalnim naoružanjem, iz rata krivenog, za ne daj bože. Udri, brate, na sva zvona, da te čuju. Sazovi rodbinu i prijatelje, feštaj do zore. Nije mala stvar, poslije četiri ćerke, dobiti sina.
Roditelji su kao u transu. Majka je insistirala da joj doktor odmah kaže pol, kako bi se riješila neželjene trudnoće, ukoliko bude žensko. Nije u cvijetu mladosti, kaže, sirotinja stisla na sve strane. Doktor, iskusni stari lisac, osujetio joj je namjere. Pravdao se da se beba u utrobi skupila, te da ne može jasno da razazna koje je vrste piša. Durila se majka, psovala naprednu medicine i doktora, ali su joj babe u selu rekle da zanosi u stranu kada hoda… Nema dilme da nosi muško, bodrile su je da povraća češće.
Samo da ne bude pišulja, mumlala je majka. To njen muž ne bi podnio!
I tako, umjesto pišulje dobiše pišonju koga majka zadoji najslađim mlijekom. Majkin prvjenac, ponos i dika kuće, posta kult obožavanja. Nije to, bože sačuvaj, da nešto preuveličavaju. Prilično su realne i do bola iskrene kada govore o čedu sa surlicom. Kao da mu je na čelu iznikla. Pršti pljuvačka na sve strane kada monologom pokušavaju dočarati strasnost njihovih mezimaca. Ako im se suprotstavite, opraće vas dok ste trepnuli. Izvući će vam svaku fleku, bez korišćenja skupih preparta. Ostaćete nijemi i čisti, da zasljepljujete vid ostalima svojim bjelilom.
Ženskoj djeci, pak, nije bilo lako razumjeti plemenito roditeljsko srce. Ni roditeljima nije išlo glatko guranje stijene uz brdo, na uštrb druge djece. Moralo se za mezimca uvijek imati… pozajmice im nisu bile strane…To što je ženskoj djeci falilo mnogo štošta, niko nije primjećivao. Znali su ih ućutkati da im nije na pamet padalo da nešto traže. Bile su ubijeđene da će njihove nedaće riješiti dobra vila čarobnim štapićem. Ipak, ispostavilo se da su previše čitale bajke!
Očigledno je vila bila naklonjenija njihovom bratu, koji nikada nije pročitao nijednu bajku. Dobio je u nasljedstvo veliko porodično imanje. Niko nije ni pomislio da bi moglo biti drugačije. Očevinu nasljeđuje muška glava i tu priče nema.
Svjesne su toga i sestre, pa složno zaklimaše glavama da se odriču svega u korist brata. Ni same ne znajući čega se odriču, da li misle na igračke, garderobu, školovanje, svega što su bile lišene da bi brat mogao zadovoljiti svoje apetite. Nije im jasno čega ih to još mogu lišiti, što već nisu. Ipak, od silnog klimanja uhvati ih mučnina.
Niko da pokaže revolt protiv očeve odluke. Zar toliko imanje da da bludnom sinu?
Brat je pravi srećković, ali zamalo… Iako se u životu ni oko čega nije oznojio, muka ga je zadesila kada se najmanje nadao. Mozak mu je popila žena sumnjivog morala! Kao pas je pristajo za njenom suknjom, dok ga nije odvela pred oltar. Uzalud je majka na grudi privijala svoje čedo, pokušavajući mu objasniti da griješi. Bezuspješni su bili očevi pokušaji da ga muški protrese riječima. Mezimac nije vidio dalje od prsta.
Imanje je za kratko vrijeme proćardao. Žena ga je ogoljela do kosti. Na nos mu je iskočio lagodan život. Ipak, za svoj krah krivi roditelje. Kaže, nisu ga vaspitali kako je trebalo. Sestrama su pružili više ljubavi nego njemu. Roditelji, pak nemaju šta da kažu. Nijemi su za bilo kakvu priču. Njihova priča se ne može završti ovako! Za šta su se žrtvovali?!
Prvo pa muško – neka je nazdravlje, dragi komšija! Vadi tu tandžaru da opalimo koji metak. Čuje se pjesma, lomljava čaša… Dolazak muškog djeteta kod komšija, za trenutak roditelje vrati u vrijeme njihovog slavlja.
Balkanski sindrom teško da se može iskorijeniti! Ne prašta greške, ne uči se na greškama. Prkosi zubu vremena ponosan na ustaljena pravila. Da li ste spremni da iskočite iz klišea i bacite pravila pod noge da se koprcaju ili ćete nijemo posmatrati kako vas lome. Ne kažnjavajte više sebe, dosta su vas kaznili samarom koji nosite. Pobogu , ne preispitujte više ispravnost vaših postupka.
Slobodno zakoračite u kaljugu ili se ugnijezdite u nekoj oazi. Bitno je da, nakon toga, možete da udahnete vazduh kroz obje nozdrve. Možda je nedostatak kiseonika u mozgu uzrok nepromišljenih odluka. Strpite se dok krv ne jurne u sivu masu i ne uzburka misli. Kažu da se najtrezvenije odluke ne donose dok se misli krčkaju. Ali vi budite izuzetak. Samo hrabro, pustite rojeve pčela neka izaberu cvjetna polja sa kojih će sakupiti najkvalitetniji med.
Autorka teksta je profesorica književnosti i novinarka
