Govoreći o stvaralaštvu Boža Vučića Božana, književnik Perivoje Popović ističe da pri prvom susretu, dok još ne shvatamo da je pjesnik, Vučić nam liči na hajduka, na zatočenika s Romanije ili od Rovina.
Ali, ne treba mnogo vremena niti napora da poimamo, da je pred nama poeta, anđeo, koga je ovozemaljska nepravda natjerala da bude pobunjenik, odavde do vječnosti. Vučićeva ljudska i pjesnička pobuna imanira sopstveno Sveto trojstvo. Božu Vučiću je sa danom rođenja na Badnji dan uručen vrijedan, ali nimalo bezazlen dar. On je svjestan pomenute osobite Gospodnje naklonosti i čuva se, ozbiljno brine da se što je moguće manje ogriješi naspram datosti koju mnogi nemaju, a koju brojni grubo zloupotrebljavaju. Vučić zna da mu je riječ darovana, riječ poetska, da je koliko je moguće nadogradi, unaprijedi i oplemeni ili da je barem ne okalja i on je, adekvatno sopstvenim domenima, shodno sopstvenoj biranoj darovitosti čuva, nadograđuje, oplemenjuje, a njegov pjesnički obraz do sada se potvrđuje kao garant da je nikad okaljati neće, kaže Popović.
Popović ističe da Vučićevo biće pjesme je široko, prostrano, beskrajno odgovorno prema Gospodu i isto tako blisko i toplo okrenuto prema ljudima.
“Poetski kredo Boža Vučića odvažno preuzima na sebe zadatak da približi gospodnju i ljudsku brigu, ljubav i pažnju”, kaže Popović.
Popović primjećuje da je patriotizam u knjigama Boža Vučića „i neposredno i simbolično i čovječnost i pobožnost, ali i svjetlost, Vaseljena, trajanje, vaskrsenje koga ne biva bez smrti”.
“I nakon svega ostaje dovoljno mjesta za ljepotu i ljubav, a to je moguće spasenje i novorođenje Svijeta”, kaže Popović.
